Moje opcije

ocijenilo 0 korisnika
Ovaj post ima 29 odgovor(a) | 0 Sljedbenici

Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Đukica Poslano: 05-14-2008 2:09
Vjerna kronika Zagreba Predstavljena knjiga »Priče iz stare Tkalče - purgerska sjećanja« Darka Belušića - Bele ZAGREB - U pravo pravcato narodno veselje pretvorilo se predstavljanje prve knjige poznatoga zagrebačkog ugostitelja, legende »najzagrebačkije« ulice, Tkalčićeve, Darka Belušića - Bele, priređeno u utorak na večer u Gliptoteci HAZU. Na predstavljanju »Priča iz stare Tkalče - purgerskih sjećanja« dogodilo se nešto što se rijetko viđa - događaju su prisustvovali i likovi koji su opisani u knjizi, uz brojne stanare i prijatelje Tkalče, među kojima su bili i maestro Stjepan Mihaljinec, Elvira Voća, Višnja Korbar, [b]Đuka Puček - Đukica[/b], Boris Babarović - Barba, Kraljevi Ulice, Sandra Bagarić i maestro Darko Domitrović. »"Priče iz stare Tkalče" su životno djelo Darka Belušića - Bele. Knjiga je nastala sažimanjem memoarsko-povijesne građe što ju je autor skupljao godinama, a pisana je u svjetlu istine«, rekao je Vjenceslav Topalović, recenzent knjige, koju je objavila Rabus media iz Zagreba.
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Đukica 05-14-2008 2:12
Ličnosti ĐUKICA Nisam mogao imati više od jedanaest-dvanaest godina. Sjedio sam s mojim starim u restoranu 'Drina' u Preradovićevoj. Odjednom, na drugom kraju velike sale restorana počelo je glasno i veselo komešanje. Uz čitavu pompu, operetski i uz smijeh osoblja ušao je tip (?), zagrlio ćelavog šefa sale što mu je nasmiješen izašao u susret da ga pozdravi, i, viši za dve glave od okruglog šefa, rekao naglas:'okej, daj mi pusicu'. Ništa me nije moglo pripremiti na izgled tipa što je ušao: sa 'ladnom trajnom á la James Brown, boje 'plava noć', sa palačinka-makeupom, kao da se po licu namazao brašnom, crveno našminkanih usnica, plus okrugle velike naušnice, trepavice 'izvučene' i liht-plavi kapci - nikad do tada nisam vidio nista slično u mom mladom životu. Valjda mi se vidjelo na licu da sam se vjerovatno malo i uplašio, nespreman, što je moj stari skuzio, pa se nasmijao i skulirao me objašnjenjem:'to je Đukica.’ I dodao: Tu je još otkad sam ja bio student.' OK, pomislio sam. 'Đukica.' Pravim imenom Đuro Puček, Đukica je bio najpoznatiji zagrebački transvestit, što smo kasnije kad smo počeli visiti u centru i sami shvatili - moglo ga se sresti svakodnevno u potezu Cvjetni-Teslina-Masarykova. Uz ionako impresivan look, uvijek odjeven u tamne boje, u 'kompletiće', uvijek u hlačama ali sa sve štiklama - izgledao je zapravo kao naše učiteljice u osnovnoj školi, i to one starije generacije - Đukica se k tome nije odvajao od gitarskog kofera. Kružila je priča da u koferu nema ničega što naravno nije bila istina - bio je kantautor, pjevač noćnog života Zagreba i redovno je nastupao (u Ritz-kabareu (link) najviše, ako se ne varam), prateći sam sebe na akustari. (Iako mi je jasno otkud takva racionalizacija - gitara je za komentatore nesvjesno bila još jedan dodatak nekome za koga su mislili da se ionako samo ekscentrično pokazuje, za nekog tko je freak, pa još jedan detalj više na freaku nije čudo). Za današnje visokocitatne duhove treba napomenuti: nije on bio transvestit warholovskog, metropolitanskog tipa, u njemu nije bilo nikakve 'avangarde'; Đukica je bio primjer tipične 'srednjeevropske drugačijosti', identiteta našeg zapravo malog grada, gdje i takvi ljudi imaju svoje mjesto u lokalnoj semiotici. Metaforički - on nije bio 'glam' i ‘Factory’, nego 'Evropa-30's-cabaret-Marlene-Dietrich'; 'Berlin' ili ako ne, onda barem 'Prag', a vjerovatno ni jedno ni drugo... Đukica je svoju ulogu igrao savršeno: znajući da okolinu može pobijediti samo ako prvi 'iskorači' a ne da čeka udarac, njegova ekstrovertnost kao oružje je bila fantastična. Đukica nije hodao uz zidove, naprotiv. Jednom, u Bogovićevoj čini mi se, bili su neki radovi na cesti ili slično, ulica je bila zagrađena betonskim cijevima. Tu su u pauzi sjedili dečki šljakeri, razbaškareni, otkopčanih kombinezona i pili pivu iz boce kad je pored njih nonšalantno prošao Đukica. Oni su mu nešto dobacili valjda, ali neagresivno, on je stao, prisao im i počeo se zezati. Prolazio sam kraj njih i uhvatio samo trenutak priče - dok su dečki raširenih usta blejali nasmijano u njega, tako da im se vide krnjava zubala á la hillbillies - on je ženski lako stavio ruku na podlakticu jednog od njih i koketno u povjerenju rekao:'je, dečki mene vam te cevi podséčaju na vel'ki kurac.' Eksplozija smijeha! Razbio ih je. Savršeno. Priča mi prijateljica da je bio stručnjak za obleku, jednom ga je vidjela kako u prodavaonici čarapa naglas analizira najlonke – ‘ove da, one tamo ne’, pa je njena reakcija kao i dama uokolo bila:’ok, ja ću iste te koje je on uzeo.’ Pravi prijatelj žena. Tko zna zapravo kako i gdje je zivio, njegova egzistencija mogla je biti sve osim lake. Biti rođen drugačiji, zaista drugačiji - vjerovatno u nekoj od onih tužnih donjogradskih kuća gdje je živio proletarijat - i u takvom se okruženju pokušati izboriti za sebe nije moglo biti pjesma. On je bio jedna od tajni kakve gradovi imaju često, baš u centrima, tajne što žive u onim velikim zgradama, ali nekako otraga, u pozadini - iza ulaza u misteriozne haustore i dvorišta gdje se suši žalosni, sirotinjski veš i gdje underclass živi pomiješan i van svijeta od kojega se mora čuvati jer će ga inače ovaj surovo napasti. Takva klasa, pauperi gradski, zna da je sam rub, da se mora držati po strani ali i kad bi htio ne može izaći i ipak unatoč vlastitoj surovosti štiti svoje, štiti tajne... Da se ne bi pomiješalo: za razliku od mnogih karakterističnih likova ‘podzemnog’ Zagreba, Đuka je ipak bio l’artiste – imao je što ponuditi i znala ga je snimiti televizija, vrlo rijetko doduše, a kako Zagreb nikad nije znao raspolagati sa najboljim što ima (da jest već bi priznao svoju Divine ili Wayne County, a po prodavaonicama bi se prodavali njegovi albumi), trebao je doći jedan Lordan Zafranović, pa da se Đukica nakratko ipak pojavi na platnu, snimljen baš u Ritzu čini mi se, u filmu ‘Večernja zvona.’ (1986.) Što je s njim poslije bilo i gdje je uopće danas – ne znam, ali ako i je okolo, sigurno se ne osjeća dobro, a imam i neke ideje zašto... Imao sam 'sreću' da jedno vrijeme u srednju školu idem s grupom dečki što su gotovo svi od reda dolazili s periferije. To u principu ne mora značiti ništa, ali oni su bili baš markirani osobinama takve pripadnosti. Kad se njihovom backgroundu onda pribrojila pubertetska i seksualna konfuzija kakvu imaju petnaestogodišnjaci, nije čudo da je donjoilički trans-trubadur bio česta tema i referenca. Sirovi, prigradski dečki, neki od njih budući bad blue boysi, zezali su jedan drugoga tako što su testirali međusobno ovu konfuziju:'ka'e? Kaj me gle'aš tak? Kaj, daj odi...kod ĐOkice!', uvijek su ga tako pogrešno krstili. Na ime bi usljedila lavina smijeha. 'Valda - Đukice?', rekao sam. 'Hahahha, gle njega, jeboti - kak znaš kak se zove?' I tako sve u krug, do beskraja. To da su krivo pokupili ime simbolična je greška: ionako neosjetljivi na detalj, kad se na jednom mjestu već skupilo sve za njih problematično – seksualne fantazije, drugačijost, (ekstremni) individualizam – nek se onda i samoj metafori promjeni i ime. Iza smijeha stajala je, mračna, istina: 'dečki’ – budući mainstream-muškarci, navijači, muževi, vojnici – sa svim što su predstavljali bili su zapravo crna naznaka budućih vremena. Vremena u kojem će takvi kao oni moći realizirati svoje pak fantazije: umjesto različitih, šarenih realnosti, nitko nije znao kako uskoro ni za one drugačijih – ili čak istih – IMENA, neće biti mjesta u našem gradu, niti se tko, u konzekvenci, želi sjetiti da se radi o mjestu koje je, desetak godina ranije, znalo ne samo tolerirati, nego se čak i ponositi i takvim svojim građanima kao što je, not the least, bio i Đukica. by Djordje Matic @ 2002-07-30
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Đukica 05-14-2008 2:16
Legendarni svirač Đukica dobio bicikl od Bandića Legendarni svirač Đukica Puček danas je od gradonačelnika Milana Bandića na dar dobio novi bicikl Poni. - Gospodin gradonačelnik mi je obećao bicikl koji volim voziti radi stila i da se ne zdebljam - izjavio je Puček. Bandića je, govori, upoznao kada je današnji gradonačelnik došao studirati u Zagreb. - Ja sam tada sviral u Zlatnom kokotu, a gradonačelnik je tamo jeo i onda me je slušal s dečkima kak sviram gitaru - prisjetio se Puček. Na pitanje kako bi se predstavio mlađim generacijama koje ga ne znaju, Puček je odgovorio da je on isto što i Mišo Kovač, Gabi Novak i Krunoslav Kićo Slabinac. - U njihovu sam rangu, a album nisam nikad snimio jer nisam imao para. No, nikad nisam bio ulični svirač nego barski. Smatrao sam da sa svojim profinjenim glasom ne mogu pjevati tamo di tramvaji voze, di ljudi pljuckaju i di se deru. Tamo muzika ne dolazi do izražaja - rekao je Đuka Pučak i pojasnio da više nije Đukica nego Đuka jer je ostario. - Tako su me zvali dok sam bio mlad. Ne buju me sada zvali Đukica kad imam 60-70 godina, a inače sam Đuro - otkrio je Puček i prisjetio se kako je lani s gradonačelnikom pustio u promet produžetak Branimirove i Gundulićeve ulice
buffy4president
Top 50 Contributor
Ženski
Registriran(a): 17.06.2004.
Poruke : 39.774
Odgovor na Re: Đukica 05-14-2008 6:46
Nice, potrudila si se :)

What makes you divinely and utterly happy?


razbojnikova_nevjesta
Top 25 Contributor
Ženski
Registriran(a): 26.09.2003.
Poruke : 49.778
Odgovor na Re: Đukica 05-14-2008 7:04
Znači, naš zagrebački "oriđinal" je još živ i zdrav. :) Nisam ga dugo vidjela, pa nisam znala što je s njim. Sjećam se da je jednom rekao kako svake subote obavezno ide na frizuru..onu svoju natapiranu i pofarbanu u crno. I obrve je čupao puno prije nego što su se toga sjetili metroseksualci...
Pizda_
Top 10 Contributor
Muški
Registriran(a): 10.04.2003.
Poruke : 48.648
Odgovor na Re: Đukica 05-14-2008 9:34
Nekad sam u kvartu imao barem desetak takvih "originala". Uvijek sam patio sto se tako nesto ne moze na televiziji prikazat. Danas to Malnar radi ali nema to veze...

ante_ante
Top 50 Contributor
Registriran(a): 11.10.2006.
Poruke : 47.802
Odgovor na Re: Đukica 05-14-2008 11:10
> Nekad sam u kvartu imao barem desetak takvih > "originala". đ sebe nisi brojao :roll

"Kršćani imaju božjeg slugu, koji na ispovjedi odriješuje od grijeha, ali lijevi  političari-agnostici, imaju puno praktičnije rješenje - novinare."

drug_stari
Top 200 Contributor
Registriran(a): 26.03.2007.
Poruke : 13.881
Odgovor na Re: Đukica 05-15-2008 19:45
Zanimljiv tekst, Carmen, tek da ga malo, faktografski, korigiram. Đukica nije rođen u nekoj staroj donjogradskoj zgradi, Đukica je - domovine sin. Pučki su z Varaždina. Kak imam čut, cela ta familija je "na svoju ruku". Đukicu pamtim baš iz Tkalče, tam sam ga prvi put videl, u bivšoj "Staroj Tkalči", ak se ne varam... Sel se za stol i počel show - "kavaliri, de ste, kavaliri? kaj niko ne bu platil piće? ajmo, kavaliri! kaj nema danas kavalira?" :) munjara...bedaček simpatični. Sećam se da su ga izboli nožem u nekoj birtiji, dal vatrogasnom domu il tak nekak...seljačine...svima nam je to bilo grdo čut - taj lik nikom niš nažal ni napravil... na veseljačeka z gitarom potezat nož - pa to može samo teški slabić, vrlo vjerojatno latentna pederčina (pažljivo izabrana riječ), koja je, preko jednog hrabrog čovjeka, obračunavala sa - sobom. Al istina je, nisi znal kak da se ponašaš, kak da mu se ne smiješ f lice....al to dok smo bili klinci...kasnije razviješ poštovanje za nekog ko se tak dobro nosi z onim kaj mu je priroda dala i z onim kaj je uskratila zatucanim malograđanima oko njega.

                                     

Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Đukica 05-15-2008 22:43
Krasna osoba je Đuka - naš poseban zagrebački dečko ... bila sam puca kad je bil već poznati šminker v Zagrebu Čudesan ...sretala sam ga često, uvijek nasmijanog ... i da friziral se je kod Halide u Frankopanskoj ako će mo iskreno nadmašil nas je sve 30 let unapred ... rušil je nemametljivo predrasude, podnosil neslane šale ponekad i jake uvrede ... Nek je nam Đuke još puno let :p
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Đukica 05-15-2008 22:56
Kak je nekad a to i nije nekaj tak davno bilo v Zagrebu ... Imali smo [b]dva brata[/b] kaj su navek prosili , najviše u Centru kad je bila najveća gužva ... Starije dobi, šlampavo oblećeni prišli bi ti s rečenicom " Milostiva doktor imate kaj sitnoga" ili gospon doktor" ... a kak nam ego jača strana uvijek bi i dobili ;) Stanovali su u Mesničkoj, imali su pravo malo bogatstvo ali nisu mogli odoljeti ne bih to nazvala ni prosjačenjem ni žicanjem nek onak "na finjaka nekaj"
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Đukica 05-15-2008 23:01
[b]Kekec[/b] ... poznat u Bogovićevoj ulici i malo šire ;) Nitko nije kuril na vuglen a da ga Kekec nije istovaril i zmetal v šupe ... morti je bil malo deblji od šerajzlina ali mogel je delati cele dane ;)
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Đukica 05-15-2008 23:02
Uf ... nekaj me čopila nostalgija :D
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Đukica 05-15-2008 23:24
hahahaha ueehehehehehe loooooooooooooool odlican je djukica :x od tete iluzije gicic hehehehahahaaha :x
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Đukica 05-15-2008 23:31
> hahahaha ueehehehehehe loooooooooooooool odlican je > djukica :x od tete iluzije gicic hehehehahahaaha :x vrabac te dal ... tebi se navek nasmijem :x
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Đukica 05-16-2008 8:26
> Sećam se da su ga izboli nožem u nekoj birtiji, dal > vatrogasnom domu il tak nekak...seljačine...svima nam > je to bilo grdo čut - taj lik nikom niš nažal ni > napravil... > na veseljačeka z gitarom potezat nož - pa to može > samo teški slabić, vrlo vjerojatno latentna pederčina > (pažljivo izabrana riječ), koja je, preko jednog > hrabrog čovjeka, obračunavala sa - sobom. ... Đukica je bio uboden nekoliko puta vilicom u trbuh i to u nekadašnjem restoranu Drina u Peradovićevoj... jedva je jadan to preživio... sad kad je ostario baš ga je tužno vidjeti..
Prethodna Sljedeća
Stranica 1 od 2 2   »