Pasmine pasa i mačaka

Moje opcije

ocijenilo 0 korisnika
Ovaj post ima 50 odgovor(a) | 0 Sljedbenici

Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 03-12-2007 15:11

Bullmastif

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

OPĆI IZGLED Bullmastiffi se javljaju u tri varijateta boje, tigrasti, crvenkasti i krem boje-boja jelena. U trenutku nastanka su prevladavali tigrasti psi zbog njihove slabe uočljivosti. Kako im je popularnost rasla javlja se velik broj pasa u svjetlijoj varijanti. Njihova karakteristična crna maska potiče od engleskog mastiffa. Bullmastiff je aktivan, hitar, pokazuje veliku izdržljivost i snagu. Kompaktne je građe, što se jako traži. GLAVA Glava i fang: Lubanja treba, gledano sa svih strana, biti velika i četvrtasta, sa jasnim naborima kada je pas uzbuđen, ali ne u stanju mirovanja. Obujam lubanje treba otprilike odgovarati visini ramena psa. Lubanja treba biti duboka i široka, sa dobro razvijenim obrazima. Fang (nosni hrbat) kratak. Razmak od vrha njuške do stopa ne smije iznositi više od trećine cjelokupne dužine glave. Fang ide široko ispod očiju, neprimjetno se sužavajuci ka vrhu njuške, završavajući tupo i kvadratično. S hrptom njuške gradi pravi kut, istovremeno odgovarajući s lubanjom. Donja vilica završava široko. Njuška široka, gledajući sprijeda sa široko otvorenim nosnicama, u profilu ravna i niti strši iznad donje vilice, niti se povlači iza nje. Jasno označen stop. Labrnja ne visi i ne seže preko donje vilice. Oči: Tamno smeđe ili boje lješnjaka. Srednje veličine. Razmak izmedu očiju odgovara širini fanga. Svijetle ill žute oči su greška. Uši: V oblik ili skupljene unazad. Visoko i široko postavljene na istoj visini potiljka, uslijed čega lubanja dobija svoj kvadratičan izgled, što je bezuvjetno važno. Uši trebaju biti male i tamnije po boji od ostalog tijela. Kada su naćuljene, vrh uha treba biti na istoj visini sa okom. Ružine uši su greška. Zubalo: Klještasto, dozvoljen je lagani predgriz all se ne favorizira. Očnjaci veliki i široko razmaknuti. Drugi zubi su snažni i ravnomjerno rasporedeni. Neravnomjeran raspored je greška VRAT Dobro zaobljen, umjereno dug, vrlo mišićav, po obujmu gotovo odgovara obujmu glave. TRUP Leđa kratka i ravna, što daje zbijeno držanje tijela, ali ne prekratka, da trpi okretnost. Šaranasta i ulegnuta leda su greška. PREDNJI STAV Grudi široke i duboke, sežu gotovo do prednjih nogu. Ramena mišićava, koso položena i snažna, ali ne pretjerano. Prednje noge jake i ravne, sa jakim kostima i široko postavljene, gradeći široki ravni front. Ligamenti ravni i jaki. STRAŽNJI STAV Slabine široke i mišićave, sa priličnim udubljenjem. Stražnje noge jake i dobro mišićave, sa dobro uglovanim potkoljenicama. Stražnji stav odaje snagu i pokretljivost, ali nikad nezgrapnost. Skočni zglobovi imaju dobar kut. Kravlji stav je teška greška. ŠAPE Nisu posebno velike, sa zaobljenim prstima, dobro zaobljene mačje šape. Jastučići tvrdi. Raširene šape su greška. REP Visoko smješten, jak na korijenu i sužavajući se prema vrhu seže do skočnih zglobova. Rep se nosi ravno viseći ili također u luku, ali ne na način lovačkih pasa. Prelomljen rep je greška. DLAKA Kratka i oštra, nudeći dobru zaštitu od nevremena, glatko naliježući na tijelo. Naginjanje ka dugoj svilenkastoj ili kovrčavoj dlaci je greška. BOJA Svako šatiranje od tigraste, oker ili crvene. No boja mora biti čista i jasna. Mali bijeli znak na grudima je dozvoljen, ali nije poželjan, drugi bijeli znaci su greška. Tamni fang je bitan a također i tamna nijansa prema očima, a i tamno oivičene oči. To ističe tipičan izraz. Tamne kandže su poželjne. VISINA Mužjaci 57-60 kg, ženke 40-53 kg TEŽINA Mužjaci 63- 69 cm, ženke 62-67 cm, mjereno na hrptu. Važno je da su visina i težina u skladu. Zdravlje i živost su bitni. Poruka je izmijenjena od: dlakava72

Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 03-13-2007 9:01

ŠARPLANINAC

Image Hosted by ImageShack.us

Šarplaninac pripada grupi pastirskih pasa koji potiču od molosa. Današnji šarplaninac je posljedica prirodne selekcije u zatvorenoj sredini,stoljećima bez dodira sa psima drugačijeg tipa. Surova priroda ga je napravila čvrstim, grubim, borbenim, odličnim čuvarom koji ne bježi ni pred čoporom vukova, ni pred medvjedom. šarplaninac je pas koji bez greške obavlja svoj dio posla u čuvanju stada i imovine svog gospodara. Visok stupanj inteligencije mu omogućava da bude samostalan. Početkom uzgoja ovih pasa u urbanoj sredini, stvoren je pas koji se u odreĐenoj mjeri razlikuje od izvornih pasa po građi i boji. Izvorni pas je viši od urbanog, najčešće je nadgrađen, nešto kraće, ali i gušće i grublje dlake, otvorenijih kutova zadnjih nogu. Dosta je pokretljiviji od svog urbanog brata. Na Šarplanini se mogu susresti psi svih boja sa maskom ili bez, od gotovo bijele, preko boje meda, pšenice, svih nijansi žute ili sive do tamne, gotovo crne boje. Odgajivači u gradovima forsiraju pse sive boje, svjetlije ili tamnije. Za boju šarplaninca je jako važno naglasiti da su sve boje ravnopravne.

KARAKTER

Sarplaninac je izuzetno uravnotežen i miran pas. Istovremeno je i vrlo dobroćudan i vrlo oštar, ali samo kada se za to ukaže potreba. Vrlo je hrabar, spreman da se suprotstavi i mnogo jačem protivniku da bi obranio svoga gospodara ili ono sto mu je povjereno na čuvanje čak i po cijenu života. Šarplaninac je čuvar po instinktu, nije mu potrebna nikakva dresura. Jedna od njegovih odlika je i da nikada ne laje bez razloga. Odan je svom gospodaru, a nepovjerljiv prema strancima. I kada, teška srca, prihvati gosta koji je pristigao, budno ce pratiti svaki njegov pokret. Odlikuje se visokim stupnjem inteligencije. Dosta je tvrdoglav i dominantan pas i od njega ne treba očekivati izvođenje cirkuskih vještina ili neprikosnovenu poslušnost u okviru dresure. Pogrešno je mišljenje da je Šarplaninac glup pas jer se jako teško dresira. On je samo pas koji misli svojom glavom i većinu stvari radi po instinktu. On će savršeno dobro shvatiti što se od njega traži, ali to neće uraditi ako ne smatra da je potrebno. Ono sto jednom nauči pamti cijelog života. Štene je potrebno početi odgajati u startu, zato sto se tada napravljene greške jako teško ispravljaju a loše navike teško iskorjenjuju. Šarplaninac je skroman pas u pogledu ishrane - jede malo usporedbi sa svojom veličinom. Nije probirljiv što ne znači da ga ne treba hraniti kvalitetno, pogotovo u vrijeme razvoja. Jednom propušteno u periodu razvoja nikada se više ne može nadoknaditi. U ishranu psa je potrebno uključiti i vitamine. Štene, a kasnije i odraslog psa, je potrebno redovno (na svakih par mjeseci) tretirati preparatima protiv crijevnih parazita (bez obzira što u njegovoj stolici parazite ne zapažate), i redovno cijepljeni protiv zaraznih bolesti i bjesnila. Što se smještaja tiče idealno bi bilo držati ga u većem ograđenom prostoru, ili mu bar pružiti dovoljno kretanja. Za njega je život na lancu pravo mučenje, pa je potrebno osigurati mu prostran boks sa kučicom (krov treba da bude ravan ili sa blagim padom), koju ce koristiti kao osmatračnicu. Visina ograde boksa ne bi smela biti ispod 2 metra, osim ako boks nije pokriven. Kučicu možete napraviti od drveta, pri tom vodeći računa da pod bude odignut od zemlje. Ako je u pitanju ženka koja ce se šteniti kučica bi trebalo biti nešto prostranija u zavisnosti od veličine kuje. Prevelika kućica, bez obzira da li je u pitanju pas ili kuja, je velika greška jer pas nije u stanju da toplotom svog tijela zagrije prostor oko sebe. Iako Šarplanincu krzno sa jakom poddlakom omogućava da mu ni velika hladnoća ne smeta, poželjno je zimi, pogotovo ako su jaci mrazevi, na vrata kučice staviti neki zastor, a unutra se može ubaciti slama. Ako imate kuju koja treba da se šteni onda su slama i zastor obavezni. Pri određivanju mjesta za boks, odnosno, kučicu, imajte na umu da, ako bi mogao da bira, Šarplaninac bi izabrao prostor sa koga može da ima uvid na cijelo dvorište, imanje u kom živi. Nemojte ga nikad staviti daleko od kuće, i izvan zbivanja. Iako je veliki pas, može se držati i u stanu, mada mu to može predstavljati mučenje ako mu se ne osigura dovoljno kretanja i mjesto gdje će moći da se skloni kad on to želi. U ovom slučaju mali problem može predstavljati netrpeljivost i nepovjerljivost prema stranim licima. Šarplaninac je pas koji jako drži do osobne higijene. Štene se lako nauci čistoći, a odrastao pas obavlja potrebe prilikom šetnje ili sto dalje od mjesta gdje boravi i spava. Njegovo krzno ne zahtjeva često četkanje, osim u vrijeme linjanja kada je potrebno odstraniti poddlaku da se ne bi zamrsila. Trebalo bi izbjegavati kupanje češće od jednom godišnje, a i tada to uraditi samo ako je bas potrebno. Gusta dlaka i poddlaka ga izvanredno štite od hladnoće tako da ne bi trebalo da vas iznenadi kada vam u zimsko jutro u dvorištu osvane krzneno klupko sa nekoliko centimetara snijega na njemu. Snijeg je nešto sto Šarplaninac najviše voli, i ono zbog čega ce vam biti zahvalan je da mu pružite priliku da se istrći u dubokom snijegu. Ono na što bi trebalo paziti pri smještaju i držanju Šarplaninca je da je osjetljiv na vlagu. Smetaju mu vrućine, pa će spas potražiti u rijeci (ako ste u šetnji) ili u iskopavanju rupe u zemlji.

OPĆI IZGLED

Snažan, dobro povezan pas, iznad srednjeg rasta, u cjelini skladne građe. Prekriven je dugom, gustom i dosta grubom dlakom, što daje utisak zbijene građe tijela. Snažne konstitucije, mirnog temperamenta, dobročudan ali vrlo oštar pas. Odan svom gospodaru i nepodmitljiv. GLAVA Glava je razmjerna veličini tijela i iznosi oko 25 cm (ili oko 40% visine grebena). Lubanjski dio glave je nešto duži od njuške i čini u prosjeku 58%, odnosno 42% ukupne dužine glave. U kuje je njuška nešto duža (57%:43%). Gledana iz profila, linija čela je blago ispupčena, a njuška ravna, međusobno obije linije su blago konvergentne Lubanja: čelo (lubanjski dio glave) je suho, široko, srednja čeona linija izražena, gledano odozgo i sa strane ćelo blago ispupčeno i zaobljeno. Očni lukovi slabo izraženi. Potiljačno ispupčenje nije izraženo. Prijelaz između lubanjskog i ličnog dijela glave je slabo izražen. Njuška: Kraća od lubanjskog dijela, u osnovi široka i duboka, postepeno se i blago sužava prema vrhu. Nosnik je prav i širok, profil donje vilice iz kosog luka prelazi u ravnoj liniju, koja je divergentna. Nos: Širok i crno pigmentirane. Usne: Srednje debljine, priljubljene, a gornja neznatno prelazi donju. Kutovi usana zatvoreni, bez žvala. Zubalo: Škarasto i potpuno. Oči: Bademastog oblika, ni buljave, ni upale, tamno ili svijetlo kestenjaste boje, smirenog su, ali prodornog i neustrašivog izraza. Očni kapci, kao i sve vidljive sluzokože, crno su pigmentisane. Uši: Usađene u visini zamišljene linije koja spaja vrh nosa i unutrašnji očni kut, ili su neznatno niže usađene, oborene i uz glavu nošene, u obliku slova"V", srednje duge i dopiru do unutrašnjeg očnog kuta iste strane, prekrivene kratkom, gustom dlakom.

VRAT:

Profil: Gornja profilna linija vrata u gornjem dijelu vrata je blago ispupčena ili ravna, a donja je ravna. Vrat je srednje dug. Zbog guste dlake izgleda kraći, dubok, širok i mišićav, sa glavom i trupom dobro povezana i bez naglih prijelaza. Vrat je blago uzdignut u odnosu na liniju leđa. Koža je pripijena - bez podgušnjaka (fanona). Dlaka je gusta, duga i oštra, na prijelazu glave u vrat obrazuje izrazitu ogrlicu, što prividno povećava širinu i dubinu ovog dijela glave.

TIJELO

Izgled u cjelini: Gornja linija trupa je ravna ili se blago spušta od grebena prema sapima. Kod pasa odgojenih u planinama tolerira se i neznatna nadgrađenost, iako ona nije poželjna. Trup je nešto duži od visine. Greben: Blago izražen i širok. Povezanost vrata i grebena čvrsta, a prijelaz blag. Leđa: Prava i široka, ne suviše duga. Slabinski dio kraći, širok i mišićav. Sapi: Srednje duge, koso unatrag položene, široke i dobro obrasle mišićima. Grudni koš: Grudi su duboke, a njihova donja ivica dopire najmanje do lakta, srednje su duge, sa blago zaobljenim rebrima. Prsa su široka i mišićava. Obim grudnog kosa treba da je najmanje 20% veći od visine grebena. Stomak: Pribran, mišićav. Donja linija stomaka blago se penje prema zadnjem dijelu. Slabine relativno kratke i naznačenih prijelaza. REP: Dug i dopire najmanje do skočnog zgloba. Linija sapi nastavlja se gornjom linijom repa bez naglih prijelaza. Rep je u osnovi snažan i postepeno se stanjuje prema vrhu. Odlakan je gustom i na donjem dijelu dugom dlakom, koja ga ćini kitnjastim. Rep je sabljast u akciji više u afektu iznad leđne linije, podignut i u luku povijen.

ZADNJE NOGE Izgled: Stavovi zadnjih nogu gledani od pozadi pravilni i nešto širi od prednjih nogu. Gledano sa strane stavovi su također pravilni a kutovi dovoljno zatvoreni. Butina je mišićava, snažno zaobljene muskulature, koso položena i zaklapa sa vodoravno sličan kut kao i plećka. Kut koljena je nešto otvoreniji od ramenog (iznosi oko 125 stupnjeva). Koljeno čvrsto i široko. Potkoljenica koso postavljena, snažna, sa dovoljno dubokom muskulaturom i sa izrazitim zastavicama. Skočni zglob: Širok je i dosta otvoren (kut oko 130 stupnjeva). Zadnje dosaplje: Snažno, nešto strmije od prednjeg, zaperci se rijetko sreću, a treba ih uklanjati. HOD: Korak izdašan, dug i lak. Najradije se kreće u srednje dugom ali visokom kasu. U galopu je nešto teži, ali sa dugim i izdašnim skokovima. KOŽA: Srednje debela, elastična, uz tijelo i pojedine dijelove dobro pripijena, bez nabora. Sve vidljive sluzokože crno ili tamno pigmentirane.

Promatrano u cjelini, prednje noge su pravilnih stavova, skladne u odnosu na trup, a visina lakta iznosi oko 55% visine grebena. Pojedini dijelovi prednjih nogu u skladnim su odnosima jedan prema drugom i sa trupom promatrani, u cjelini. Plećka: Dovoljno duga i široka, dobro je povezana sa grudnim košem, blago je ukošena i vodoravno zaklapa kut od 65 stupnjeva. Nadlaktica mišićava, od plećki položenija, zaklapa kut oko 55 stupnjeva. Lakatni kut (između nadlaktice i podlaktice) iznosi oko 145 stupnjeva. Lakat širok, pravilno postavljen, neznatno udaljen od grudnog koša. Podlaktica: Okomita, snažnih kostiju, mišićava, duga i na zadnjoj strani ukrašena dugom dlakom - zastavicama. Zglob šaplja širok, dubok sa blago izraženim prijelazima. Došaplje: Blago ukošeno, snažno i široko. Šape: Snažne, izbočenih čvrsto pripijenih prstiju, žličastog oblika. Nokti tamno pigmentirani, čvrsti, jagodice i tabani tamno do crno pigmentirani, čvrsti, ali elastični. BOJA: Pas je jednobojan. Dozvoljene su sve nijanse boja od bijelog do tamnomrkog, skoro crnog. Najpoželjnija je sivozelena i tamnosiva boja. Šarenilo nije dozvoljeno. Kod pigmentiranih pasa dozvoljene su ali nepoželjne male bijele oznake na prsima i prstima. Kod svih pigmentisanih pasa osnovna boja najviše je izražena na gornjim dijelovima glave, vrata i trupa. U donjim dijelovima boja (pigment) postepeno slabi i prelazi u donjim dijelovima nogu u svjetliji (prljavo sivi, odnosno žućkasti) pigment. Ovi prelazi u svjetlije boje ne smiju da budu okvireni i da daju utisak šarenila DUŽINA: Trup nešto duži od visine grebena (u mužjaka za 8-10%, a u kuja za 10-12% visine grebena). VISINA I TEŽINA Visina grebena mužjaka iznosi prosječno 62 cm, a ženke prosječno 58 cm. Poželjni su viši i krupniji psi i zapravo nemaju visinsku granicu dok god su tjelesno proporcionalni. Psi ispod 56 cm i kuje ispod 54 cm isključuju se od pozitivne ocjene. prosječna težina odraslog psa u radnoj kondiciji iznosi 35-45 kg, a kuje 30-40 kg, ovisno o veličini psa.

GREŠKE:

Lakše: Nedovoljno izražena širina lubanjskog diela glave, nešto duži lični dio glave, slabije razvijene čeljusti, nedovoljno izražena širina i dubina grudi, pljosnata ili suviše zaobljena rebra, manje izraženi nepravilni stavovi nogu, nešto kraća dlaka (pri ćemu su zastavice ipak dobro izražene), bijele točke na prsima i sapama, malo skraćenje repa, zečije šape, kao i ostale lakše tjelesne mane. Teže: Preduga (šiljasta) njuška, jako izražen stop, visoko usađene i nedovoljno preklopljene uši, klještasto zubalo, sedlasta leđa, nošenje repa u stranu, limfatična konstitucija, kao i sve teže tjelesne mane. DISKVALIFIKACIJSKE GREŠKE: Nedostatak premolara, veliki nesrazmjer dužine i visine, nedovoljna visina grebena, nedovoljna dužina dlake (ispod 7 cm), pojava šarenila, tigravost, depigmentacija vidljivih sluzokoža i očiju, degenerativne pojave - brahignatija i prognatija, izraziti O i X stavovi nogu, urođeno kratak rep ili bezrepost, jako ulegnuta leđa i druge degenerativne pojave.

Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 03-13-2007 9:48

ROTTWEILER

Image Hosted by ImageShack.us

Rottweiler je izvrstan pratitelj i čuvar, on je miran i samopouzdan pas sa usađenom željom za zaštitom doma i obitelji, no ukoliko se odlučite za nabavku rottweilera morate biti svjesni odgovornosti koju ste time na sebe preuzeli, zbog osobina koje posjeduje ta pasmina, te zbog njihove veličine i snage. Također morate biti svjesni i činjenice da rottweiler nije pas koji se uklapa baš u svaki dom. Pravilnim treningom i socijalizacijom možete dobiti izvrsnog kućnog ljubimca, odanog prijatelja, poslušnog radnog psa. Oni su izuzetno odani, puni ljubavi, prekrasni i inteligentni. Nisu veliki lajavci, no dobri su čuvari koji ce vam najaviti kada se nešto neobično dešava. Njihova osobnost može varirati od velike naklonjenosti, do izrazite povučenosti, no u prosjeku to nisu niti psi koji su sramežljivi, ali ni psi koji se lako uzbude. S njima je relativno lako raditi, dobro usvajaju naučeno, odnosno prilično su podložni dresuri. Vrlo su društveni pa će vas često slijediti iz sobe u sobu i pažljivo pratiti sto to radite. Zbog njihove jačine i snage nužna je socijalizacija i trening u ranoj dobi. Nervoza, sramežljivost ili pretjerana uzbuđenost su nepoželjne kod psa ovakve veličine i snage. Što se izgleda tiče, rottweiler je srednje velik, snažan pas, čvrste građe, velike snage i izdržljivosti. To je crn pas sa jasno određenim paležima na obrazima, njuški, prsima i nogama, te iznad oba oka. Dlaka mu je ravna, srednje dužine. Ova pasmina spada u II FCI skupinu, 2. sekciju (molosoidne pasmine). Rottweilerova težina kreće se (prema FCI standardu) od oko 42 kg za ženke do oko 50 kg za mužjake. Visina ženki prema FCI standardu je 56-63 cm, a mužjaka 61-68 cm. Rottweilere cesto smatraju agresivnim psima. Jedan od razloga za to je između ostalog i to sto vrlo cesto takve pse znaju nabavljati "macho" tipovi koji ih huškaju, ili pak ljudi koji se nisu dovoljno raspitali o pasmini, ne znaju ga pravilno odgojiti i eto problema. No, iako općenito možemo reci da rottweileri imaju jaki teritorijalni instinkt, te ce sasvim sigurno obraniti dom svog vlasnika i svoj čopor od uljeza, ipak agresivnost i zaštitnički instinkt variraju kod svakog psa. Rottweileri su također poznati po tome sto vole izazivati i "blefirat" svojim vlasnicima, pa iako su to pomalo uznemiravajuće osobine, ako ste se svom rottweileru nametnuli kao "alfa" znat ćete da je to njegovo "ispipavanje terena" je li se promijenilo njegovo mjesto na hijerarhijskoj ljestvici vašeg "čopora" Taj se problem i opet relativno lako može spriječiti ranim treningom poslušnosti te razvijanjem odnosa povjerenja između vas i vašeg psa. U svakom slučaju, odlučite li se za ovu pasminu, najbolje je prvo sagledati sve loše strane pasmine: Rottweileri imaju relativno kratak životni vijek, a relativno kasno sazrijevaju, pa ćete dosta dugo imati posla sa psom "teenagerom". Oni su krupni psi koji zauzimaju puno mjesta u vašem domu, automobilu, a i izljevi ljubavi kod ovako krupnog psa ponekad znaju biti bolni. No, ako ste spremni imati psa sa popriličnom kilažom koji ce svako toliko potražiti vašu blizinu, osloniti se na vašu nogu cijelim tijelom, pokušati vam se utrpati u krilo, sjesti na vaše noge i sl. to vam neće predstavljati problem. Kada su mladi cesto znaju nasrtljivo naskakivati na vas, pa ćete trebate uložiti trud u to da ih odviknete od te ružne navike. Ako im je dosadno kao štenad znaju biti izuzetno destruktivni, sto znaci da ćete trebati opet uložiti puno svog vremena u druženje s vašim ljubimcem, u trening i socijalizaciju, kako biste kasnije imali ljubimca s kojim ćete uživati duzi niz godina. Dakle, s jedne strane morate svom štenetu posvetiti puno vremena i vježbe kako dosadu ne bi ispoljio destruktivnim ponašanjem, no s druge strane treba biti oprezan u količini vježbe kako svoje štene u tako mladoj dobi ne biste previše opteretili radom jer njegove kosti, ligamenti i zglobovi u razvoju ne bi smjeli podnositi prevelika opterećenja. Osiguravanje socijalizacije važno je i zbog toga da spriječite da rottweilerov zaštitnički instinkt jednog dana prijeđe u agresiju. Također, morate biti svjesni činjenice da, ukoliko ste dobili dominantnog rottweilera, morate ga nepopustljivo "staviti" na njegovo mjesto, a moguće je i da ćete imati posla s agresivnošću spram drugih životinja, ukoliko je psu nedostajalo pravilne socijalizacije. Dakle, cesto su rottweileri "svojevoljni" psi koji trebaju sigurnog vlasnika koji može preuzeti vodstvo, jer ukoliko rottweileru pristupite "mlakim" pristupom može vam se desiti da imate silnih problema. Kao štenci, rottweileri su cesto pravi "smetlari" tj. svako smeće pronađeno vani u šetnji trpaju u usta, dok pravilno ne nauće zabrane. U igri rottweileri znaju biti grubi, pa tako nekog mogu i nenamjerno ozlijediti. Može vam biti i teško pronaći partnera za igru svom štenetu, jer mnogi ljudi nisu spremni pustiti svoju štenad da se igra sa štenetom rottweilera.Rottweileri, iako nemaju dugu dlaku, linjaju se, pa budite spremni na to da vas dom bas neće biti idealno čist jer u vrijeme linjanja posvuda ce se skupljate hrpice crnih dlaka. Oni također i sline, možda ne bas tako jako kao neke druge molosoidne pasmine, ali ipak sline. To je posebno izraženo kod npr. mužjaka opuštenijih obraza, naročito nakon pijenja vode, pa je zgodno odmah nakon pijenja vode psu obrisati njušku kako vam ne bi smočio cijelu kuhinju. Također ih zna mučiti nadimanje, naročito ako ih hranite dehidratom, pa to može biti vrlo neugodno ukoliko vam npr. svrate gosti koji se nađu u gustom plinovitom oblaku. Uz sve navedeno, rottweileri znaju i imati ozbiljnih zdravstvenih problema (slabi imuni sustav, alergije, očne bolesti, tumori, hd, srčani problemi, puknuća ligamenata, kostiju i općenito bolesti zglobova i kostiju itd.). Budite spremni izdvojiti popriličnu svotu za veterinarske troškove, za troškove prehrane, jer rottweileri, proporcionalno svojoj veličini, zahtijevaju i dosta velike obroke. A da ne spominjemo da ono sto je na jednu stranu ušlo, na drugu mora i izaći, pa i izmet vašeg rottweilera neće biti mali. Naravno, to ce ovisiti i o prehrani za koju se odlučite.

Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 03-19-2007 17:38

Chow-Chow

Image and video hosting by TinyPic

Skupina: V. FCI skupina - Psi tipa špic i psi primitivnog tipa (pratipa) Zemlja porijekla: Kina Namjena: Dugodlaki čau - čau je morao obavljati također razne "zadatke" : nekada je bio lovački pas, često se mogao naći i na japanskim jelovnicima, danas je kućni pas. Veličina: Visina mužjaka varira između 48 i 56 cm, visina ženke između 46 i 51 cm. Dlaka: Plašt se sastoji od duge i stršeće dlake. Boja je jednobojna: crvena, crna, plava i svijetlo smeđa. Poznati su po plavom jeziku i plavim pigmentima. Zbog guste dlake za vrućina morate biti na oprezu, pogotovo kada je i vlažnost zraka velika. Njega: Čau - čau se mora redovito iščetkavati, pogotovo na mjestima na kojima se lako stvaraju čvorovi. Već odmalena ga naviknite na taj ritual, kako kasnije, kada poraste i ojača, ne biste imali borbu s njim. Narav: Čau - čau je pažljiv, tvrdoglav, miran, plemenit, neovisan, dominantan, oprezan, hrabar, karakteran i nesebičan pas. Odgoj: Čau - čau treba gospodara koji će zračiti mirnoćom i nadmoći kako bi se njegove karakterne osobine mogle idealno razviti. Od ovog psa ne smijete očekivati potpunu poslušnost jer su njegova tvrdoglavost i samovolja urođeni. To međutim ne znači da ga ne možete ništa naučiti - ni u kom slučaju nisu glupi. Više se radi o tome da mora naučiti uvidjeti naredbe. Važno je pri tome biti uvijek dosljedan. Socijalno ponašanje: Većina primjeraka ove pasmine su prema drugim psima dominantni. S djecom se dobro slažu. Ako su pravodobno naviknuti na druge kućne životinje, ni tu neće biti problema. Prema nepoznatima su rezervirani. Vježbanje: Ovoj pasmini nije potrebno puno kretanja, ali svejedno vole biti vani. Po ljeti mu treba mjesto gdje se može povući ako mu postane prevruće. Poruka je izmijenjena od: dlakava72

Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 03-23-2007 20:51

JACK RUSSEL TERRIER

Image Hosted by ImageShack.us

OPIS: Ovaj maleni, kompaktni, nabijeni psić izgleda poput manje uglađenog Foxterijera. Bijele je boje (više od 51%) sa crvenkastim, crnim ili smeđim mrljama, naroćito oko glave i repa. Lubanja je plosnata među ušima, zatim zašiljena. Stop je naglašen, ali ne prestrm, nos crne boje, a oči bademasta oblika tamne boje. Uši oblika slova "V", preklopljena prema naprijed. JR ima vrlo fleksibilno tijelo i relativno mala prsa sto mu omogućava da lakše svladava plijen. Rep je nošen ponosno i visoko iznad tijela, nekoć serezao, danas više ne. Dolazi u mekodlakoj, ostrodlakoj i miješanoj varijanti.

NARAV: JRT je veseo, samopouzdan, vjeran pas pun duha, poslušan i vrlo hrabar. Oprezan i znatiželjan, obožava igru. Prijateljski raspolozen i uglavnom nježan s djecom koja su odgojena da ne izazivaju i maltretiraju pse. Inteligentni su i uporni. Ipak traže iskusnu, dosljednu i čvrstu ruku, zbog svoje temperamentnosti i tvrdoglavosti. Ima tendenciju da postane agresivan prema ostalim psima (najčešće istospolna agresija) ako nisu ispravno trenirani, školovani i socijalizirani od malih nogu. Imaju vrlo jak plijenski nagon (puno jači od ostalih vrsta terijera) tako da nisu pouzdani u blizini ostalih manjih životinja (primjerice mačke, zamorci, zečevi, kokoši...). Vole natjeravati, istraživati, loviti... Budite iznimno oprezni ukoliko ga želite pustiti s vodilice a niste sigurni u njegovu poslušnost ili nije dovoljno dobro odgojen. JRT voli puno lajati i kopati, mogu postati prave štetočine ukoliko im ne posvećujete dovoljno pažnje, vremena, istrčavanja i ako puno vremena provode sami. Iako su praktički minijaturni, vrlo lako se mogu penjati preko čak 2 metra visoke ograde, vrlo visoko skaču. JRT je visok oko 30 cm a moze s lakoćom preskočiti oko 1.5m. JRT nije pogodan za ljude koji prvi puta nabavljaju psa ili nemaju puno iskustva i znanja o psima. Ovo je veliki pas u malom tijelu i vrlo je zahtjevan. Od vlasnika se očekuje jednako puno volje i upornosti koliko je i sami psi imaju, inače malci zauzimaju mjesto "gazde". Mogu biti zaista izvrsni i uspješni (agility, sport) psi, ali nisu preporučljivi ljudima koji nemaju iskustva s psima ili bolje rečeno terijerima kao vrstom.

VISINA 25-31cm

TEŽINA 6-8 kg

ZDRAVLJE Neki su podložni dislokacijama koljena (čašice), nasljedne bolesti oka, gluhoća i tzv. Legg Perthes - oblika displazije kukova malih vrsta pasa. Žive relativno dugo - i do 15 godina

UVJETI ZA ŽIVOT

JRT može živjeti u stanu, ali treba jako jako puno kretanja. Oni su vrlo aktivni psi i bilo bi odlično kad bi imali pristup vrtu. Ako ga se ostavlja samog doma najbolje je da u najranijim danima nije nikada sam, vrlo je podložan uništavanju i od toga ga se teško odvikava jer stalno traži blizinu vlasnika i njegovu pažnju. Ipak nije ga nemoguće naviknuti i na takve uvjete, no budite spremni na beskrajna maženja, navlačenja na igru i hopsanje kad se vratite kući.

NJEGA Lagan za održavanje. Četkajte ga i češljajte sa čvrstom četkom a kupajte samo kad je zaista potrebno. Za izložbe je kod oštrodlakih i mješanih potrebno trimanje.

PORIJEKLO JRT je nastao u 19. st. u Engleskoj a uzgojio ih je kanonik Jack Russell. Borbeni mali pas služio je za lov na malu divljač, uglavnom lisice istjerujući plijen iz brloga uvlačeći se u njega i kopajući. GRUPA Terijeri; Priznati: FCI, UKC, KCGB, NZKC, CET, ANKC, IKC, CKC, NKC, APRI, ACR Postoji nekoliko JRT klubova od kojih svaki postavlja pomalo drugačiji standard pasmine i registre. FCI, ANKC, IKC, prepoznaje kratkodlake kao Jack Russell Terrijere, dok ih UKC naziva Russell Terrijerima. Parson Russell Terrijer je dugonogi Jack Russell Terrijer. Jack Russell Terrier i Russell Terrier su jedna te ista vrsta, ali su potpuno razlicita vrsta od Parson Russell Terrijera.

Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 03-24-2007 20:13
[b]ALJAŠKI MALAMUT[/b] Image Hosted by ImageShack.us Aljaški Malamut je jedan od najstarijih vučnih pasa. U kratkim crtama mogli bi ga opisati kao jakog i velikog vučnog psa. Težina im varira između 38 - 43 kg., dok visina u grebenu iznosi 62 cm za ženke i 66 cm za mužjake. Ipak, kao i kod svake pasmine postoje iznimke, te postoje primjerci cak do 76 cm. To je pas impresivna izgleda, nadasve lijep i dostojanstven. Pas ima relativno veliku glavu sa srednje velikim ušima. Oči su najčešće smeđe boje, no preporučljiva je crna boja. [u]Plave oči računaju se kao uzgojna greška.[/u] Uobičajena boja krzna varira od sive pa do crne. Sve kombinacije između te dvije boje su dopuštene. Jedina dominantna boja jest bijela koja prevladava na donjem dijelu tijela i nogama. Malamut ima gustu podlaku. Dva puta godišnje dolazi do linjanja tj. kompletno gube podlaku. Taj period može potrajati i do tri tjedna, te je potrebno češljati psa da se otklone ostatci mrtve dlake. Linjanje može biti prilično neuredno te nije rijedak slučaj da se u to vrijeme nađu cijele loptice mrtve dlake... Inače, malamut je prilično čist pas, voli se samostalno čistiti i kad je uprljan blatom ili ostalom prljavštinom ubrzo to skida. Psa nije potrebno cesto kupati, tek jednom do dva puta godišnje. Dakle, dlaka aljaškog malamuta ne zahtjeva neki poseban tretman osim povremenog češljanja. Ponekad je potrebno skratiti dlaku u ušima i na šapama. [b]TEMPERAMENT:[/b] Aljaški malamuti su veoma prijateljski naklonjeni prema ljudima i zahtijevaju puno pažnje. Cesto su nazivani "velikim medvjedićima" upravo zbog toga sto zahtijevaju toliko pozornosti i ljubavi od svog vlasnika. No, ako živi u obiteljskom domu neće gledati samo jednu osobu kao "vođu čopora" već će jednako biti privržen svim članovima. Malamut je vrlo inteligentna, no isto tako i tvrdoglava pasmina. Nije preporučen početnicima, zato što često dolazi do pogrešaka u odgoju koje je kasnije teško otkloniti. Pasmina se ipak da trenirati usprkos tvrdoglavosti. Često se govori da je aljaškog malamuta lako naučiti du učini jednu ili dvije stvari, zato što su prilično inteligentni i brzo uče nove zapovijedi. Međutim, ako se od njih traži da neprekidno ponavljaju jednu te istu stvar, možete naići na otpor upravo zbog tvrdoglavosti i činjenice da im zadaci brzo dosade. Općenito, to je osobina svih sjevernih pasmina. Ponekad kod početnika dolazi do neugodnog iznenadjenja kad im malo štene postane ogroman pas kojega ne mogu kontrolirati. Zato bi se odgoju trebalo posvetiti već u samom početku. Malamuti su u odnosu prema drugim psima najčešće mirni, međutim i tu se mogu naći primjerci koji su agresivni i dominantni. Ovo više vrijedi kao iznimka, nego kao pravilo. Zbog svoje blage naravi prema ljudima nisu baš podobni kao čuvari, no tko želi ovog psa treba znati da to i nije njegova svrha. Zapravo, on će najvjerojatnije svakog posjetitelja pozdraviti skakanjem i lizanjem. Posjetitelji se jedino možda neće usuditi uči u dvorište zbog njegove velike građe i vučjeg izgleda. Ovi psi relativno malo laju, no zato znaju cesto zavijati sto ponekad moze biti iritantna stvar. Zavijanje je posebno istaknuto zimi. Ako nabavite ovoga psa imajte na umu da bi svaki dan trebali barem dva sata posvetiti vježbanju i istrčavanju. Malamut obožava trčanje pored bicikla, te jednosatno dnevno trčanje će mu svakako koristiti. Isto tako, nije preporučljivo uzimati aljaškog malamuta ako nemate dvorište, može živjeti i u stanu, ali onda se to svodi više na mučenje životinje. U dvorištu mu treba osigurati zaklon od kiše i vjetra, te ako je moguće kućicu osigurati u hladu. Oko dvorišta trebala bi biti osigurana ograda od barem 180 cm, jer malamuti vole često bježati. Pripazite da je ograda ubetonirana ili barem ukopana daskama, jer za njih kopanje zemlje ne predstavlja apsolutno nikakav problem. Također, obožavaju kopati rupe u zemlji i ležati u istoj. Tijekom ljetnih vrućina ne očekujte od njega pretjerane aktivnosti, jer ipak on nije pas za ovo klimatsko podneblje. Ljeti ga prošetajte i istrčite tek kada sunce smanji svoj intenzitet. Zimi nije potrebna nikakva posebna zaštita za psa, te je besmisleno navlačiti mu kaputiće ili zaštitu za uši. [b]OPĆI IZGLED[/b] Malamut je krupan,snažan pas, čvrste građe sa dubokim prsima i snažnim, kompaktnim tijelom. Glava treba odavati visok stupanj inteligencije. Široka je i snažna u odnosu na druge primitivne rase pasa,ali mora biti u srazmjeru s tijelom kako ne bi davala nezgrapan i grub izgled. [b]GLAVA[/b] [u]Lubanja[/u] treba biti široka između usiju, blago se sužavajući prema očima i zaobljena ka obrazima koji trebaju biti umjereno ravni. Čeona brazda mora biti plitka. Linija od vrha nosa i vrha cijela je skoro ravna i postoji tek blagi nagib na mjestu gdje se spajaju. [u]Njuška[/u] mora biti snažna i masivna, u razmjeru sa veličinom lubanje i tek se blago sužava od korjena do vrha nosa; usne čvrste; nos crn, gornja i donja vilica široka sa velikim zubima; zubalo škarasto. [u]Oči[/u] su smeđe boje, bademasta oblika, srednje veličine, koso postavljene na lubanji. Poželjne su tamnije oči. [u]Uši[/u] su srednje veličine ali male u odnosu na glavu. Gornji dio ušiju je trokutastog oblika sa lako zaobljenim vrhom, široko postavljenih na vanjskoj strani glave. Donji dio uvjek se spaja sa glavom u ravni sa vanjskim uglom očiju, odajući utisak kada su uspravne da vrhovi odstupaju od glave. Kada su uspravne, uši su blago nagnute naprijed, ali kada pas radi skoro su uvijek povijene uz glavu. [b]VRAT[/b] Vrat treba biti snažan i umjereno povijen. Prsa moraju biti snažna i duboka [b]TIJELO[/b] Tijelo snažno kompaktne građe, ali ne prekratko. Leđa trebaju biti ravna sa blagim padom prema kukovima. Bedra trebaju biti mišićava, greben se umjereno spusta, prednje noge su mišićave sa jakim kostima i ravne do zgloba. Sape su velike i kompaktne. Prsti čvrsto povezani i dosta savijeni, jastučići su debeli i otporni, nokti kratki i jaki. Trebaju posjedovati zaštitnu dlaku između prstiju. Zadnje noge su široke i veoma mišićave u butinama. Koljeno umjereno savijeno, skočni zglob širok i jak, umjereno savijen i pravilno postavljen. Zadnje noge, promatrane iz profila, moraju biti paralelne sa prednjim nogama u stoju i pokretu. Peti prst je nepoželjan i otklanja se. Rep je srednje postavljen, na korjenu prati liniju kičmenog stuba, veoma je odlakan, nošen na leđima dok nije u poslu. Treba imati izgled perjanice. [b]DLAKA[/b] Malamut treba imati gustu, ne previše oštru zaštitnu dlaku koja nije ni preduga, niti previše mekana. Poddlaka je gusta, masna i vunasta, 2.,5-5cm dužine [b]BOJE[/b] Boje se obično kreću od svijetlo sive preko svih nijansi do crne. Obavezne su bijele fleke na trbuhu, dijelovima nogu i lica. Treba imati sare na licu koje se sastoje od kape prevučene preko glave dok je ostatak glave jednobojan, obično siv ili bijel ili maskiran. Bijela crta na čelu, i/ili vratu kao i fleka na leđima je dozvoljena [b]VELIČINA[/b] Postoji prirodna varijacija u veličini ove pasmine. Poželjna veličina za radne pse preko 58,5 cm do grebena za ženke i 33,9kg, a za mužjake preko 63,5cm do grebena i 38,4kg.
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 03-24-2007 22:30
[b]HRVATSKE AUTOHTONE PASMINE[/b] [b]DALMATINSKI PAS (DALMATINER)[/b] Image Hosted by ImageShack.us Iako se radi o vremenima iz prve polovice prošloga stoljeća i iako su baš Britanci neko vrijeme bili među brojčano vodećim turistima na Jadranu, vjerojatno bi većinu pojam Dalmacije prije podsjetio na spomenutu pasminu zanimljive prošlosti, nego li na čarobnu "obalu tisuću otoka". Ovaj uzorni čovjekov pratitelj i cijenjeni kućni ljubimac, jedna od pet autohtonih hrvatskih pasmina, kako piše David Taylor u knjizi "Vaš pas", premda nosi ime jednog od najpoznatijih krajeva naše domovine, u hrvatskim ga krajevima u autohtonom obliku više nema. Neki kinolozi sumnjaju u njegovo podrijetlo, no njegov se lik može pronaći na grobovima dalmatinskih velikaša i u gradskim statutima primorskih gradova, gdje ga nazivaju "'malim danskim psom". Iako je podrijetlo psa dalmatinera obavijeno velom davnih vremena, većina autora i povjesničara slaže se u tome da se radi o drevnoj i čistoj pasmini. Neki drže da je njegov rodni kraj Egipat, gdje su lovački psi s točkicama po koži uklesani u prizorima na faraonskim grobnicama. Drugi ga pak, smještaju u Indiju, no najpopularnija ga teorija ipak pripisuje našoj Dalmaciji. Neke zbunjujuće rasprave o njegovu podrijetlu najvjerojatnije imamo zahvaliti i brojnim zemljama koje su kroz povijest vladale dalmatinskom obalom. Bilo kako bilo, pas dalmatiner spominje se 1737. i u arhivima đakovačke biskupije, opisom koji mu posve odgovara, pod ime-nom Canis dalmaticus. Pasmina se brzo proširila Europom, mnogi tvrde zahvaljujući lutanjima Roma kod kojih su pjegave životinje, inače, iznimno na cijeni. Stigavši u Englesku, gdje je uzgojem dobio današnji oblik, nije se dokazao među tamo prisutnim lovačkim pasminama, najviše zbog toga jer je po prirodi blag i draža mu je igra i maženje od natjeravanja jadnih divljih životinja. Usprkos nesklonosti lovu, odlika mu je da se dobro slaže s konjima, odnosno da ih njegovo prisustvo smiruje, pa je nekoć bio tradicionalni pratitelj gospodskih kočija. U drugoj polovici 18. stoljeća, u Engleskoj je čak postojala moda prema kojoj je otmjene kočije pratilo i po četiri ili pet dalmatinskih pasa. Kada su kočije zamijenili automobili, dalmatinere se moglo vidjeti uz vatrogasna kola koja su se posljednja mehanizirala, pa su ih još uvijek vukli konji. Motorizacijom vatrogasnog poziva isčezla je i njegova uloga "sljeditelja vatre", no dalmatinski je pas i do dan danas ostao maskota ovoga poziva u mnogim zemljama svijeta. Vesele ćudi, inteligentan i dobar prijatelj djece, pas dalmatiner omiljen je u obiteljima. Dobri poznavatelji kažu da mu je potrebno puno kretanja te da osobito voli društvo ljudi, ali rado poprima loše navike svojih gospodara i ostalih pasa, pa stručnjaci za njega savjetuju upis u pseći vrtić. Duga je repa, kratke i guste dlake, visoko postavljenih ušiju, vitka i mišićava tijela, glavno svojstvo psa dalmatinera su njegove pjege koje su smeđe ili crne (ali nikad oboje), okrugle, ispravne veličine i jednoliko raspoređene. Unatoč kratkoj i gustoj dlaci, čak i kod redovitog četkanja, dalmatinski se pas obilato linja, zbog čega mu je uvijek hladno. Živahan, skladno građen, jak i mišićav pas, iako ne grub. Ima vretenasto tijelo. Brz je i uporan. Glava mu je osobita, priljubljenih ušiju, okruglih očiju, potpunog škarastog zubala. Dozvoljena su dva varijeteta: bijeli s crnim točkama i bijeli s jetreno smeđim točkama. Kod crnog oči su tamne, a kod smeđeg jantarno smeđe. Sluznice nosa, rubovi očnih kapaka i nokti odgovaraju boji tačaka koje su po tijelu veće, a po glavi, nogama i repu manje. Sitne točkice između većih su nepoželjne. Rep je pružen nešto iznad linije leđa, nikad savinut i prebačen prema glavi. Šape mačje. Dlaka je kratka, tvrda, gusta, glatka i sjajna. Visina: 56 - 61 cm (mužjaci), 54 - 59 (ženke), teži do 25 kg. Dalmatinski pas je u svijetu najpoznatija hrvatska autohtona pasmina. Dobio je ime po Dalmaciji i ilirskom plemenu Dalmati. U 14. stoljeću organizirano se uzgajao u Đakovačkoj biskupiji i korišten je kao vojnički pas, pratilac konjanika te kao lovački pas gonič i ptičar pod imenom dubrovački gonič. U američkoj vojsci prenosio je poštu i lagane terete, a služi i kao vatrogasni pas. U 19. st. Vero Shaw ga prvi imenuje tim službenim imenom. Prema standardu FCI-a naziva se dalmatiner, a domicil te pasmine ima Dalmacija, Republika Hrvatska. Dalmatiner je registstriran kod AKC (American Kennel Club) 1888 godine. Taj prijatan trkač nije pas za ljude koji ne žele pobuđivati pažnju. Njegovo pjegavo tijelo je već iz daleka oznaka da dolazi nešto posebno (često ga koriste za marketing). Voli trčanje i stoga se dobro osjeća na selu, u velikom vrtu, među djecom ili konjima. Prilagodljiv je i inteligentan pa se preporučuje za pratnju. Lako ga je njegovati i ima izrazito dobar smisao za čistoću. Po prirodi je zdrav, prijatan i osjećajan. Doživi 12 i više godina. [b]TORNJAK[/b] Image Hosted by ImageShack.us O tornjaku se priča već tisućama godina, onoliko koliko ovi lijepi psi postoje. Pisanih zapisa o njima nalazimo najranije u 9 stoljeću, ali potpuni opis izgleda, naravi i funkcije ovog psa nalazimo u starim manuskriptima katoličke crkve od Đakovačke Biskupije do Vrh Bosanske Nadbiskupije kontinuirano od 11 stoljeća naovamo -gdje god su živjeli Hrvati nalazi se zapisa o "Canis montanus" kako je ranije tornjak imenovan. Tek u posljednja dva stoljeća je "Pas planinac" dobio ime "tornjak", makar ga i danas na Dinari lokalno stanovništvo naziva Ťdinaracť, a na Kamešnici i u okolici Sinja "toraš". Unatoč raznim imenima pas planinac nije se mijenjao izgledom, naravi i svojom zadaćom od samih prvih pisanih tragova njegova postojanja. Od prvih zapisa do danas tornjak je jednako skroman i predan čuvar svog vlasnika i sve njegove imovine od svih napasnika, makar ga se najčešće koristilo za zaštitu stada ovaca i koza od vukova i medvjeda. Opisuje ga se još u početku kao psa visokog 4 do 5 pedljeva (60 - 75 cm), duge, ravne dlake u raznim bojama, rep je gusto obrastao dlakom, a uha su viseća. U tim starim zapisima se također spominje da je pas planinac rasprostranjen po cijeloj gorskoj Hrvatskoj. Pretpostavlja se da su pretke današnjeg tornjaka u naše krajeve doveli stari Hrvati u velikoj seobi naroda iz svoje prapostojbine Darijeve Perzije, s područja današnjeg Irana, područja koje je prema najnovijim dokazima kolijevka ovčarstva i prvih pastirskih pasa. Sada se već sa sigurnošću na osnovu posljednjih arheoloških iskopina može tvrditi da su ovi prvi pastirski psi čiji fosilni ostaci datiraju unatrag 14000 g. preci svih pasa ovog tipa, pa tako i tornjaka, ali i kasnije nastalih moloških pasa. Ranije se vjerovalo upravo obrnuto kako su mološki psi tipa tibetske doge prethodili nastanku pastirskih pasa. Dolaskom u nove krajeve preci tornjaka su se sigurno križali s psima koje su Hrvati zatekli na ovim prostorima, ili su tu kasnije prispjeli ratovima i trgovinom. No birajući za daljnji uzgoj štenad koja im je najviše odgovarala prema njihovim potrebama, vjerovanjima i običajima selekcionirali su kroz stoljeća tornjaka ovakvog kakvog ga danas poznajemo: velikog, dugodlakog, mirnog, staloženog i iznad svega skromnog psa čuvara, jako privrženog svojem ljudskom čoporu. Jako nježan i pažljiv sa djecom i starijima, rezerviran i neagresivan spram nepoznatih ljudi, spreman samostalno donositi odluke u hipu se pretvara u oštrog čuvara ako to situacija nalaže. Vjekovima je tornjak bio najodaniji čuvar i zaštitnik, ali je s početkom dvdesetog stoljeća gašenjem ekstenzivnog ovčarenja, izlovljavanjem vuka i povlačenjem nomadskih ovčara u najzbitnije planinske zakutke skoro u potpunosti nestao, sve dok ga nisu otkrili entuzijasti poput g-dina Ratimira Orbana, profesora Stjepana Romića, Borisa Halenka, ing. Marka Medara i Tihomira Kovačevića, te Šandora Horvata, Hrvoja Perkovića, Anta Kozine i fra. Petra Stjepana Krasića i sedamdesetih godina prošlog stoljeća počeli sustavno obilaziti posljednja obitavališta tornjaka, izdvajati primjerke pogodne za sustavnu gojidbu i planski uzgajati u čistoj krvi. Napori hrvatskih kinologa i zaljubljenika su na sreću urodili plodom i danas tridesetak godina kasnije imamo posve stabilnu, homogniziranu uzgojenu populaciju modernog hrvatskog planinskog psa tornjaka uzgojenog na povijesnim zasadima, a u skladu sa zahtjevima planskog i selektivnog uzgoja prema najmodernijim načelima Međunarodne kinološke zajednice (FCI), od koje se uskoro očekuje i punopravno priznanje ove naše šeste autohtone pasmine. Modernim uzgojem tornjak je osim svoje izvorne funkcije čuvara imovine svog vlasnika dobio još jednu funkciju kao i većina drugih pasmina u posljednjem stoljeću, a to je funkcija pratitelja i ljubimca u kojoj se također jako lijepo vidi njegova svestrana prilagodljivost. Tornjaku nije bitno živi li na mekanim tepisima negdje u stanu velegrada ili na zelenim planinskim pašnjacima, ako je uz svog čovjeka jednako je sretan i zadovoljan ... [b]HRVATSKI OVČAR[/b] Image Hosted by ImageShack.us Ovo je hrvatska autohtona pasmina i potječe od pasa koje su Hrvati doveli sa sobom migrirajući u ove krajeve. Ti se psi neprekidno uzgajaju u Hrvatskoj, najviše u plodonosnim ravnicama Slavonije, od tih dana do danas. Hrvatski ovčar je pažljiv, radišan, žustar i inteligentan pas velike energije i sa snažnom potrebom za ljudskim društvom. Izdržljiv je, otporan na bolesti te skroman u pogledu hrane i držanja. Posjeduje dobro razvijen ovčarski nagon te je odličan pas čuvar. Ova pasmina je na donjoj granici srednje visine i osnovna boja joj je uvijek crna. Karakteristika joj je kratka dlaka na nogama i glavi, koja je ponešto nalik na lisičju. Dlaka na ostatku tijela je duža, valovita do kovrčava. Visina u grebenu u oba spola je između 40 i 50 cm, a duljina tijela premašuje visinu za oko 10%. Danas su neki psi i viši; možda zbog bolje ishrane i lakšeg života - narastu do svog punog genetskog potencijala. Tradicionalno, rep se kupira vrlo kratko, a nekupiran, zavinut je, više ili manje, psu na leđa. Hrvatski je ovčar okretan, brižan i skroman pastirski pas, do samouništenja odan svom vlasniku, srčan i hrabar te pouzdan. Pravi je gospodar svog stada, često trči i preko leđa ovaca kako bi što prije došao na mjesto intervencije. Pasmina također posjeduje nasljednu predispoziciju za rad s krupnom stokom. Neustrašiv u svom radu s govedima, hrabro kroti i vraća svako odbjeglo grlo, slušajući svaku zapovijed pastira. Neki stočari tvrde da njihovi psi znaju po imenu i mogu izdvojiti određeno grlo, ako oni samo izuste njeno ime. Kada tjera goveda, ovaj mali pas baca se s velikom hrabrošću i na najopasnijeg bika te ustraje u njegovom kroćenju. U prošlosti, hrvatski ovčari često su bili korišteni za tjeranje krda svinja u jesen na "žirovanje" u šume, a također, u nekim dokumentima piše da je ova svestrana pasmina bila korištena prilikom rada s konjima iz đakovačkih štala. Hrvatski ovčar može i tjerati i okupljati stoku, a ovisno o porijeklu (izložbene ili radne linije) varira i njegova želja za radom. U radu sa stadom možda nastupa sirovije i oštrije od nekih drugih ovčarskih pasmina, ali je vrlo učinkovit. Zna i ugristi grlo, ali rijetko će pritom napraviti neku štetu. Ipak, zahtjeva čvrst i dosljedan odgoj, a ta ponekad prevelika oštrina lako se ispravlja vježbanjem. Psi ove pasmine su vrlo temperamentni i mogu puno lajati tijekom rane faze školovanja, no s iskustvom lajat će samo u pravo vrijeme - te najčešće kad rade sa stokom u ograđenom prostoru, dvorištu. Ovi psi obično slušaju samo jednu osobu i potrebno je neko vrijeme da bi čak i vrhunski radni pas počeo raditi za novog vlasnika. Ako se ne socijalizira u ranoj mladosti, može biti jako nepovjerljiv. Hrvatski ovčari se lako odgajaju, ali kao kućni ljubimci bez ikakva posla mogu postati vrlo lajavi pa čak i problematični. Ipak, to je lako poučljiva pasmina i shvaća brzo svoj zadatak, koji obavlja s užitkom. S oko 3 do 4 mjeseca starosti pastir uzima štene sa sobom na pašu. Obično, uz iskusnog psa, štene ući svoj posao i za isti je sposobno već s 6 mjeseci. Prema mom iskustvu, hrvatski ovčari najčešće se koriste da okrenu stado u željenom smjeru te da istjeraju stado iz usjeva, ali će također lako vratiti odbjeglo grlo i pomoći u oboru prilikom odvajanja grla. Na zapovijed glasom, rukom ili štapom pa čak samo na znak glavom pas će spremno hitati na zadatak. Kad ne radi, pas je uvijek gospodaru za petama, čeka slijedeću zapovijed. Često gleda pastira u oči kao da kaže: "A što ću sad?" Dok ovce preživaju, leži pored pastira ili na suprotnoj strani stada. Danas, sve manje hrvatskih ovčara radi sa stokom u rodnoj Slavoniji, jer su pašnjaci zamijenjeni usjevima, a stoka je zavezana u stajama. Budućnost pasmine ipak ne bi trebala biti previše loša, jer se sve više koristi u drugim krajevima Hrvatske. [b]ISTARSKI GONIČ[/b] Image Hosted by ImageShack.us [b]oštrodlaki[/b] Image Hosted by ImageShack.us [b]kratkodlaki[/b] ISTARSKI gonič, kojega su svojatali i Slovenci, ipak je hrvatski pas. Međunarodna kinološka federacija odlučila je da je Hrvatska zemlja podrijetla istarskoga oštrodlakog i kratkodlakog goniča te posavskog goniča, objavljeno je na 2003. godine na godišnjoj izbornoj skupštini kluba "Istarski gonič". Kao izvorna hrvatska pasmina istarski gonič registriran je 1999. Istarski kratkodlaki gonič je srednje veličine, skladno građena tijela. Glava mu je produljena, kruškasta oblika, uši poklopljene, vrat srednje duljine, leđa ravna i duga. Dlaka mu je sjajna i tvrda, pa odaje izgled snažne životinje. Vidljive sluznice su tamne. Karakteristična boja te pasmine je bijela, sa svjetlosmeđe-narančastim poljima po glavi. Te tamnije površine oštro su ograničene. Visoki su oko 45-55 centimetra i teški do 18 kilograma. Tipičan je lovački pas, koji se koristi u lovu na zečeve i lisice. Vrlo dobro radi u grupi i samostalno. Naročito je dobar na tvrđim, kamenitim i grmovitim terenima. Sve se te karakteristike odnose i na oštrodlakoga istarskog goniča, koji predstavlja njegovu sestrinsku liniju. U kreiranju oštrodlakoga goniča korišten je i francuski vendenski baset. Istarski oštrodlaki gonič skladno je građen i čvrst pas, pomalo robusna izgleda, oštre dlake duge 5 do 10 centimetra, a konstitucijski je nešto veći i teži od kratkodlakoga goniča. Glava mu je jaka, robusnija nego kod istarskoga kratkodlakoga goniča, u čeonom dijelu blago izbočena. Predio oko njuške obrastao je oštrim brkovima. Vrat je umjerene duljine, a leđa ravna i duga. Noge su mu mišićave i čvrste, zatvorenih šapa. Bijeli je s narančasto-smeđim poljima po glavi i oko korijena repa. Visok je 46 do 58 centimetara, a težak 20 do 25 kilograma. Koristi se u lovu na lisice i zeca, ali i kao krvosljednik. Kao i kratkodlaki gonič, izvanredan je na kamenitom terenu. Uzgaja se i u Italiji, Austriji i Engleskoj. Križanjem hanoveranskog krvosljednika i istarskog oštrodlakog goniča dobiven je štajerski visokonogi gonič, a u Italiji je poslužio za oplemenjivanje talijanskog oštrodlakog ptičara. [b]POSAVSKI GONIČ[/b] Image Hosted by ImageShack.us Posavski gonič pripada rijetkoj hrvatskoj autohtonoj pasmini lovačkoga psa. Spada u skupinu kratkodlakih goniča. Uzgaja se još od 16. stoljeća i to posebno na prostoru sisačke Posavine. Najstariji pisani dokumenti o toj pasmini potječu iz dalekog 14. stoljeća i čuvaju se u Đakovačkoj biskupiji. Dobar, vrlo otporan gonič, naročito za lov na zeca i lisicu. Može se upotrebljavati i kao krvosljednik. Njegova čvrsta konstitucija pogodna je za lov u prostranim šumskim područjima Posavine s mnogo šiblja. Svrstan je u 6. FCI skupinu Goniči i srodne pasmine, sekciju 1.2 Srednji goniči, s radnim ispitom. Posavski gonič ima smiren temperament, ali još uvijek dovoljno živ da ne bude previse trom pri gonjenju. Pri traženju koristi se isključivo njuhom. Radi nešto sporije od istarskog kratkodlakog goniča. Pri radu ne gubi kontakt sa lovcem iako goni dosta daleko od divljaci. Vrlo je poslušan i sam se nakon gonjenja vraća lovcu. Javlja se srednjevisokim glasom. Može se podjednako dobro koristiti u gorskim šumovitim predjelima kao i u kamenjaru. Najbolji je za lov na zečeve lisice i divlje svinje. Kako služi za lov kao gonič, ne smije biti previsok niti pretežak. Mužjak je visok od 46 do 58 centimetara, a ženka u prosjeku 46 centimetara. Trup mu je za 11 do 13 centimetara dulji od visine grebena. Čvrstog je tijela i guste i čvrste dlake. Temeljna boja mu je pšenično-žuta, a može se kretati do pšenično-rumene. Bijela boja javlja se na glavi u obliku lise, na grlištu, na šapama i vrhu repa. Nos i oči su mu tamni, a resi ga začuđen pogled, pokretljivost i brzina, glasanje zvonkim, jasnim i visokim glasom. Naziv posavski gonič dobiva 1959., standard mu je priznat 1955 (važeći iz 1969.) , a potvrđen 2003. godine. Iznimno je cijenjen u Hrvatskoj i Bosanskoj Posavini zbog brzine i pokretljivosti, a posebno zbog poslušnosti i privrženosti gospodaru. Poruka je izmijenjena od: dlakava72
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 03-25-2007 12:13
[b]NJEMAČKA DOGA[/b] [b]harlekin[/b] [b]crna[/b] [b]žuta[/b] [b]tigrasta[/b] [b]Skupina:[/b] II. FCI skupina - Pinčeri, šnauceri, molosi, mastifi i švicarski planinski psi [b]Zemlja porijekla:[/b] Njemačka [b]Namjena:[/b] Nekada lovački pas na veliku divljač, sada pas čuvar i kućni pas. [b]Veličina:[/b] Minimalna visina u grebenu za mužjake iznosi 80 cm, za ženke 72 cm. Ne navodi se maksimalna visina, što znaci da je prekoračenje dozvoljeno. Težina ovih pasa trebala bi biti od 46 do 54 kg, što ovisi i o visini i spolu. [b]Dlaka:[/b] Njemačka doga ima kratki, glatki i sjajni plašt. Priznaju se četiri varijacije boja: žuta ili tigrasto žuta s crnom maskom, crna eventualno s malo bjeline, bijela s crnim mrljama (harlekin boja kod koje su dozvoljene plave oči i gubica boje mesa) i plava boja. Kod takozvane manteldoge crna boja je raspoređena kao plaši, kaput ili "mantel" pri čemu su prsa, vrat, trbuh, šape i vrh repa bijeli. Kod takozvane platendoge je taj crni "mantel" prošaran bijelim.Ove zadnje dvije varijante nisu međutim priznate, niti se uzgajaju u svim zemljama. [b]Njega:[/b] Njega dlake je kao i kod svih pasa takve vrste vrlo jednostavna, no zato su troškovi za hranu veliki. Neka vaš pas leži uvijek na mekoj podlozi kako se ne bi stvorili ružni otisci na dlaci. Ovi psi brzo rastu i moraju se uzgajati s puno pažnje i opreza. Tu pripada dobra i zdrava prehrana, ali i točno dozirane aktivnosti kako se mladi pas ne bi suviše iscrpio. Ne smijete ga staviti pod pritisak, ništa raditi silom i paziti ako se pojave prvi znaci umora. Loš postupak može štetno djelovati na razvoj tetiva, kosti i mišića. [b]Narav:[/b] Ovi psi su privrženi, mirni, inteligentni, razumni i osjećajni, nepodmitljivi, znatiželjni i vjerni svome gospodaru i njegovoj obitelji. Bez obzira što ovi psi malo laju, izvanredni su psi čuvari, pogotovo ženke. Često se već događalo ako je doga čuvalau kuću da je lopov mogao ući, ali više nije izašao. Ovi psi nisu osjetljivi i imaju visoku toleranciju na bol što nažalost može dovesti do toga da neku bolest primijetite kada već zna biti kasno. [b]Odgoj:[/b] Njemačka doga izrasle u vrlo kratkom vremenu u ogromnog psa. Već odmalena ga morate privikavati da hoda mirno na uzici. Ovi psi trebaju puno osjećaja i harmonično okružje za vrijeme odrastanja. Vrlo su osjetljivi na ton glasa svoga gospodara ljubazna riječ na pravom mjestu izazvat će čuda. [b]Socijalno ponašanje:[/b] U pravilu se ovi psi dobro slažu s drugim psima, kućnim životinjama i djecom. Prema strancima su suzdržani i sumnjičavi, prijatelje obitelji pozdravljaju s veseljem. [b]Vježbanje:[/b] Doge mogu živjeti i u apartmanu ako im osigurate dovoljno istrčavanja i šetnje. Ako su dobro odgojeni možete ih bez brige pustiti da trče pored bicikla bez uzice. Ukoliko njemačka doga ima dovoljno mogućnosti za istrčavanje u slobodnoj prirodi, bit će i u kući mirna i poslušna. Poruka je izmijenjena od: dlakava72
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 03-28-2007 22:19
[b]CLUMBER SPANIEL (Klamber spanijel)[/b] Klamber Španijel je rasa pasa koja je nastala i razvijena u Velikoj Britaniji. Dobar kao porodični ljubimac, ali i u ringu na izložbama. [b]Osnovno[/b] * Životni vijek: 9 - 15 godina * Mužjak o Visina: 45 - 51cm o Težina: oko 36 kg * Ženka o Visina: 41-46 cm o Težina: oko 30 kg [b]Spoljašnjost[/b] Dobro izbalansiran, pas teških kostiju, sa gustim, svilenkastim, krznom srednje dužine. Glava im je masivna, nalik na glavu goiča, sa dubokom njuškom, velikog, četvrtastog nosa i širokih, nisko spuštenih ušiju. Izraz lica je naočit i nježan. Krzno im je gusto, otporno na vodu, a dlaka ravna. Boja im je najčešće bijela sa tragovima limun-žute ili narandžaste. [b]Temperament[/b] Osim klasičnih španijelskih osobina, nježnosti i inteligencije, dobar je u aportu, praćenju traga, i lovu uopšte. Iako su ljupki i željni igre, kada odrastu nisu previše aktivni. Po temperametu su lojalni i dobro se slažu sa djecom, međutim, prema nepoznatima su rezervisani, ali nikada stidljivi ili neprijateljski raspoloženi. Ako su odgojeni sa drugim ljubimcima, mogu se dobro slagati sa njima. Ova rasa teži da ima jednog gazdu i zna da bude tvrdoglava (tačnije samovoljna). Teže operacije ne bi trebalo ni učiti ovu rasu, na pokušaje da se nešto komplikovanije nauči, reaguje ignorisanjem. Ima dobru memoriju i voli da čini stvari gazdi, pa stoga ne-komplikovani trenizi bi trebalo da daju dobre rezultate. Dobri su u lovu na fazane i jarebice i u lovu na vodi. [b]Zdravlje[/b] U prošlosti je displazija kukova bila najozbiljniji problem za ovu rasu. Marljivi odgajivački rad je značajno smanjio pojave displazije kukova u posljenje vrijeme. Osim ovoga, mogući su problemi sa očima kao što je entropion oka (crvenilo nastalo zbog izvrtanja donjeg kapka) i katarakta. Ova rasa intenzivno slini, naročito poslije pijenja vode. Poznati su i po tome što znaju da progutaju stane objekte, pa treba pripaziti i na ovo. Brzo dobijaju na težini, pa treba obratiti pažnju i na ishranu. [b]Karakteristike rase[/b] Glava mora biti velika i kockasta sa naglašenim zatiljkom. Njuška treba biti kockasta sa razvijenim gonjim usnama. Oči su tamno žute, djelomično upale, otkrivajući crvenilo. Uši su velike, u obliku lista binove loze sa ravnom dlakom. Čeljust je jaka sa savršenim makazastim zagrizom. Ramena su prilično duga i mišićava. Prednje noge su kratke, prave i koščate. Tijelo je dugo i teško, spušteno prema zemlji sa dubokim prsima. Leđa su prava, široka sa dugim i mišićavim slabinama. Zadnji dio leđa je razvijen i snažan sa niskim skočnim zglobom i fino savijenim koljenima. Šape su velike, oble i dobro pokrivene dlakom. Rep (ne mora biti kupiran) je usađen nisko gusto obrastao dlakom i nosi se u nivou sa leđima. [u][b]Savet odgajivača[/b][/u] [b]Inteligencija[/b] Visoko intelligentna rasa, sa željom da udovolji, Klamberi se lako treniraju. [b]Vježbanje[/b] do 20 minuta dnevno. Kako je ovo veoma ležerna rasa, Klamberi će se prilagoditi svoje želje za šenjom, porodici u kojoj se nalazi. Ipak, ova rasa voli izlaske na otvoreno. Štenad ne bi trebalo da se puno šetaju i trče kako bi im se kosti pravilno razvile. [b]Održavanje [/b] Kako bi Klameri izgledali najbolje, potrebno im je krzno četkati redovno. Ušni prolazi moraju biti šišani i provjeravati kako bi se brzo zaustavile moguće infekcije. Povremeno trimovanje je neophodno. Klamberi se puno linjaju, a uzevši u obzir da i sline, mnoge ljude odvraća od želje da ih drže u kući. [b]Ostalo[/b] * Energija: srednja * Stres ako budu ostavljeni: visok * Lajanje: rijetko * Mogućnost transporta: lagana * Nivo agresivnosti: nizak * Kompatibilnost sa drugi životinjama: visoka * Kompatibilnost sa djecom: visoka Detaljni opis pasmine ukratko: Klamber Spanijel - To je pas krepkog tijela koji ostavlja dojam silnika, a ipak najmirniji je od svih spanijela. Glava je velika, kvadraticna i masivna, ceoni dio lubanje je sirok s naglasenim zatiljkom, ceono koljeno je duboko, s jakim obrvama. Oci su boje tamnog jantara. Velike objesene usi imaju oblik listova vinove loze, gusto su prekrivene glatkom, priljubljenom dlakom. Noge su kratke, ravne i snazne, sape su velike i okrugle. Bogato je odlakan gustom, svilenkastom i glatkom dlakom. Jednobojan je (bijel), s oznakama limunski zute boje. Visina - 42 do 45 cm, tezina - od 25 do 32 kg. Zivi do 12 godina. Nepoznavaoci tog psa cesto zamjenjuju s bernardincem. Njemu je uistinu na prvi pogled slican, mada je prilicno manji. Klamber spanijel je najtezi od svih spanijela. Ime je dobio po zamku Clumber u Nottinghamshiru, koji je bio vlasnistvo plemica iz Newcastlea. Moguce je da potjece iz Francuske. Prvi su ga puta pokazali 1859. godine na izlozbi u Birminghamu. Klamber je uvijek rijetka pasmina, spor je pas koji tiho trazi i ima odlicno razvijen njuh. Njegova mirnoca omogucava koristenje u traganju i u sredinama gdje postoji velik broj vidnih i slusnih podrazaja. Te prijatne i dobre karakteristike klamberu omogucavaju da moze biti i dobro odgojeni obiteljski pas, koji se na dugim setnjama uvijek drzi uz covjeka i malo se udaljuje. Rijetke su prigode kada ga je potrebno imati na uzici. Ciscenje krzna isto je kao i kod drugih spanijela. Otporan je. ------------------------------------------------------------ [b]ENGLESKI MASTIF[/b] Velik je, masivan, mocan i skladno graden pas. Tijelo je široko i dugo, s dubokim prsima i dobro razvijenim mišicima. Širok ceoni i nosni dio lubanje je naboran. To se posebno primjecuje u trenucima kada je pas pozoran. Uši su tanke, obješene i tijesno prijanjaju uz glavu. Rep i uši se ne kupiraju. Oci bi trebale biti cim tamnije. Gubica, njuška i uši moraju biti potpuno crni. I oci su crno porubljene. Dlaka je kratka i priljubljena, na plecima, vratu i ledima je tvrda. Boja: od naglašeno žute preko boje marelice (apricot), do srebrne i prugaste. Ugriz je jak. Visina - najmanje 76 cm (mužjaci). Težina - najmanje 75 kg. Doživi starost do 10 godina. Mastif je engleska pasmina. Psi su uravnoteženi, dobrodušni, vole clanove obitelji. Potrebna im je covjekova blizina, stoga ih nije primjereno držati u psetarnici. Kada žive izolirani mogu brzo postati opasni za sve, pa cak i za obitelj. Mastifa odgajamo bez prisile, mada dosljedno. Ima tvrd karakter, s viskom pragom podražaja. Prije kupovine treba provjeriti da pas posjeduje unutrašnju cvrstocu. Postoji, naime, nekoliko engleskih uzgojnih linija s karakternim slabostima. Nije ga moguce školovati za obrambenog psa. Mastif je prirodno sposoban procijeniti opasnost, stoga obrambeno školovanje nije ni potrebno. Kao i svi psi te skupine neosjetljiv je na bolesti. Ne boji se udaraca i takvim tretmanom postaje agresivniji. Kupovina i održavanje je skupo, posebno u prvoj godini života, kada mu je potrebno osigurati dostatne kolicine kvalitetne hrane. -------------------------------------------------------------- [b]FILLA BRASILIERO (brazilski pas, brazilska doga)[/b] [b]Skupina:[/b] II. FCI skupina - Pinčeri, šnauceri, molosi, mastifi i švicarski planinski psi [b]Zemlja porijekla:[/b] Brazil [b]Namjena:[/b] Pas čuvar i pas tragač [b]Veličina:[/b] Visina ženke iznosi između 60 i 70 cm, visina mužjaka između 65 i 75 cm. [b]Dlaka:[/b] Dlaka je kratka i glatka, te se pojavljuje u mnogim bojama. Bijela, mišje siva, pjegava i prošarana boja nisu prihvaćene. [b]Njega:[/b] Potrebno mu je malo njege, mekana podloga će spriječiti pojavu žuljeva na laktovima. [b]Narav:[/b] Brazilska doga je privržena i uvijek se podređuje svome gospodaru. Prema strancima se ponaša sumnjičavo, pa čak i agresivno. Reakcije međutim uvijek ovise o pojedinoj osobi. Redovite posjetitelje prihvaća dobro. Vrlo su vjerni. Imaju izuzetno dobro razvijen njuh i vrlo su samostalni. [b]Odgoj:[/b] Za uzgoj brazilske doge potreban je gospodar s osjećajem odgovornosti. Ova pasmina treba takav dom u kojem će je razumjeti i poticati njezinu dobroćudnu narav. Ovim psima je potrebno puno dodira s ljudima, reagiraju na samu promjenu glasa svog gospodara. Izuzetno su dobri skakači i reagiraju munjevito, zato morate biti oprezni kada očekujete goste. Za pravog vlasnika ovaj je pas poslušan i ljubazan pratilac. [b]Socijalno ponašanje:[/b] Brazilska doga neće imali nikakvih problema s djecom svoje obitelji ali možda s njihovim prijateljima hoće. Odnos s drugim kućnim životinjama neće biti problematičan ako je u mladim godinama ispravnio socijaliziran. Novo kućne životinje, međutim, ne prihvaća. [b]Vježbanje:[/b] Brazilsku dogu je najbolje držali u dobro ograđenom prostoru, kako bi se mogao po vlastitom nahođenju kretati. Tu i tamo ga možete uzeti u šetnju po nepoznatom terenu. [b]Napomena:[/b] Brazilska doga nije pogodan pas za početnike niti može živjeti u malom stanu. Poruka je izmijenjena od: dlakava72
malice4
Not Ranked
Registriran(a): 12.06.2005.
Poruke : 279
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 04-13-2007 11:08
[b]JORKŠIRSKI TERIJER[/b] Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us [b]Podrijetlo[/b] Jorkširski terijer (Yorkshire terrier) je porijeklom iz Velike Britanije. Pasmina je stvorena prije sto godina u grofoviji Yorkshire. Tkalci i rudari su u 19. stoljeću ugojili malog terijera za jamarenje. Rudari su trebali psa koji će po rudarskim oknima loviti štakore, pa su križali skaja (skye), malog engleskog terijera, dandie dinmont terijera, maltesca. Prvi puta se pojavio na izložbi pod imenom dugodlaki škotski terijer 1861. godine, a 1870. godine se pojavio s osobinama koje predviđa današnji standard i dobio današnje ime zahvaljujući časniku koji je u časopisu "The Field" pohvalio uzgajače Yorkshirea da su pasminu toliko poboljšali da stvarno može nositi njihovo ime. Kada je postao manji, a dlake duže "yorki" je postao pomodni pas. Tada su započele svađe o veličini te pasmine jer su preprodavači pasa htjeli što manje pse. Danas je slično - uzgajaju što manje pse jer donose "više novca". Tko ponudi jako male jorkširce treba mu reći da je varalica. U standardu je točno određena visina. Yorki koji teži manje od dva kilograma nije pravi predstavnik svoje pasmine. Na početku 19. stoljeća je bio korišten za lov zbog svoje hrabrosti i veličine. Engleska je tada bila jako siromašna i da psi ne bi krali lovinu po šumama, svi oni veći od 21 cm su bili zabranjeni. Kraljevske sluge hodale bi sa krugom prečnika 21 cm i pas koji ne bi mogao proći kroz njega morao se odmah ubiti. Osnivačem ove pasmine se smatra Peter Eden ali što se ljepote tiče, svojim trudom i zalaganjem smatramo osnivačem gospodina Jonas Foster iz Bradforda. Njenim najljepšim psom smatra se Ben iz Hudsfilda s kojim je pobijedila stotine izložbi. [b]Izgled[/b] Drag je, iako kompaktan pas uspravnog stava i skladnog tijela. Njegova posebna osobina je duga dlaka koja se sa strane, od nosa do repa vuče po podu. Dobrih je proporcija, čak i snažan; visok je 25 cm, težak 2 - 3,5 kg. Glava je mala i plosnata; gubica srednje duljine; njuška crna; zubi pravilni; oči su tamne, vrlo živahne, srednje velike i ne smiju biti izbuljene; uši oblika V, male, uspravne ili poluuspravne, prekrivene kratkom dlakom; rep prikraćen na polovicu i nošen u visini leđa; noge ravne s okruglim šapama i crnim noktima. Dlaka bez poddlake je ravna, dugačka, sjajna, svilenasta i pada sa svake strane leđa. Boja je čeličnoplava sa zlatnim paležom na glavi, grudima i nogama. Kod štenadi je siva dlaka još crne boje. Dlaka na glavi je tako obilna da je potrebno pričvrstiti je vrpcom da bi pas bolje vidio. Tijelo ne smije biti slabo, leđa su ravna. Štenci se rađaju gotovo potpuno crni. Tek im nakon godinu dana naraste dlaka boje propisane standardom. Ti ljupki terijeri dočekaju 12-15 godina starosti. [b]Karakter[/b] Kao i svi terijeri, živahan je, neustrašiv, osjećajan, poslušan, privržen gospodaru, nepovjerljiv prema strancima, nedruželjubiv prema drugim psima i manjim životinjama, ponekad i suviše hrabar pas. Vitalan je, temperamentan i uvijek spreman za pokret. Pored toga pas mora biti umiljat. Za njega se kaže da je to dinamit s velikom inteligencijom u malom tijelu. Jorkširski terijer dosta brzo uči, ali nekad zna biti tvrdoglav. Pod uvjetom da imate dosljedan pristup, da su sve vježbe pozitivne, ugodne i raznolike, vrlo brzo će naučiti slušati. Pod uvjetom da se djeca prema njemu ne odnose kao prema igrački, te da ne prodiru u njegov teritorij, ovaj pas neće raditi nikakvih poteškoća s djecom. Poneki od ovih pasa znaju biti ludo odvažni prema drugim psima, ali se zato znaju dobro slagati s mačkama i drugim kućnim životinjama. Strane osobe uvijek će glasno najaviti, pa je dobar pas čuvar, ali lako ga je naučiti da ne laje. Vrlo je zahtjevan i treba puno ljudske pažnje. Zbog izvanrednog i simpatičnog izgleda, jorkširski terijer je rasprostranjen po čitavom svijetu kao kućni pas. Još uvijek posjeduje pravu terijersku narav i divljački napada štakore; laje na najmanji zvuk i tako čuva kuću; voli prirodu, a u stanu se odlično ponaša. [b]Potrebe[/b] Jorkširski terijer će prilagoditi svoju potrebu za kretanjem navikama obitelji gospodara, tako da ga je lako držati i u stanu. Ne treba mu puno vježbe. Dnevno treba deset dekagrama sjeckanog mesa, sirovog ili jedva skuhanog, riže i povrća. Treba ih hraniti suhom hranom (hrana iz konzerve može biti dodana) da im zubu ostanu čisti i jaki. Zubi bi se trebali očistiti kod veterinara da se spriječi njihovo otpadanje i stvaranje infekcija. Zimi pate od hladnoće pa ih treba zaštititi vunenim kaputićem. Više vole toplu klimu. Jako je zahvalan kao kućni ljubimac jer se ne linja, nije zahtjevan za mjesto niti za hranu. Obožava društvo i djecu. Jorkšir je poznat po crvenoj mašni, ali ako hoćete izložbenog ljepotana morate se pomiriti da dlaka zahtjeva svakodnevnu brigu. Dlaka se viklera i pas se kupa svakih 7 dana. Jorkširski terijer zahtijeva intenzivnu dnevnu njegu češljem i četkom. Ukoliko za to nemate vremena ili volje, odvedite psa na šišanje u salon za pse. U pravilu mu je potrebno gumicom ili vrpcom vezati dlaku na glavi u repić, kako bi se makla s očiju. Dlaka pasa koji su namijenjeni izložbama obično se zaštićuje umatanjem na papirnate rolice. Redovito pregledavajte uši i odstranjujte staru i mrtvu dlaku iz ušiju. Većina jorkširskih terijera koji su samo kućni ljubimci, imaju kraće šišanu dlaku. Iako takvo rješenje stručnjaci za ovu pasminu odlučno odbijaju, i to je puno bolje od nenjegovane dlake, pune čvorova, koji psa bole i smetaju. [b]Bolesti[/b] Neki psi često obolijevaju od bronhitisa i ranog opadanja zubi, slabo podnose anestetike ili imaju osjetljiv probavni sustav. Padovi ili udarci mogu uzrokovati lomljenje krhkih kostiju. Kujice imaju često poteškoća sa štenjenjem, pa se preporučuje intervencija veterinara. Često imaju ozbiljne zdravstvene i probleme s ponašanjem. Poruka je izmijenjena od: dlakava72
drea13
Not Ranked
Registriran(a): 22.05.2006.
Poruke : 359
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 04-13-2007 18:47
[b]CHIHUAHUA[/b] Image Hosted by ImageShack.us [b]Zemlja porijekla:[/b] Meksiko [b]Namjena:[/b] Kućni ljubimac [b]Veličina:[/b] Čivava je najmanji pas na svijetu, težak između 500 i 2500 g. [b]Dlaka:[/b] Postoje dugodlake i kratkodlake čivave. Boje su im crna, bijela, plava, crvena, ili pšenična, sa ili bez bijelih oznaka. [b]Njega:[/b] Dugodlaki tip treba uobičajeno četkati, dok je kratkodlake potrebno povremeno iščetkati gumenom četkom. Redovito im dajte kapi za oči, kako biste spriječili stvaranje naslaga od suza. Provjeravajte da im se ne stvara zubni kamenac, a kod mladih pasa provjeravajte da li im zubi rastu ispravno. Nokte na šapama morate kratiti. [b]Narav:[/b] Ovi psići su inteligentni i hrabri, katkad i previše hrabri za svoju veličinu. Znaju biti tvrdoglavi, osjećajni su i zaigrani. Čivave se obično vežu samo za jednu osobu. [b]Odgoj:[/b] Ove male psiće obično se ne obučava jer ne mogu počiniti gotovo nikakvu štetu. To je šteta, jer su čivave marljivi učenici. [b]Socijalno ponašanje[/b]: Čivave su društvene životinje, tako da će bez problema živjeti s drugim psima i mačkama. Ne smijete zaboraviti da su to maleni psi, te da ih veći psi lako mogu pregaziti. Nisu prikladni za malu djecu jer će ih ona promatrati kao igračku. [b]Vježbanje:[/b] Budući da su tako maleni, obično im je dovoljno i ono kretanje koje obave u kući. Možete ih naučiti da koriste toaletnu posudu za mačke. Osjetljivi su na hladnoću, vlagu i propuh, a maleni kaputić nije suvišan luksuz za hladnog vremena. [b]Napomena:[/b] Čivava je idealan pas za ljude koji žive u malom prostoru. Svakamo ga možete voditi sa sobom, a njegova prehrana neće opteretiti kućni budžet. Žalosno je da ovo sitno stvorenje većina ljudi smatra igračkom. Pokušajte ne zaboraviti da je to pravi pas usprkos svojoj veličini, te da ima jednake potrebe kao i svi ostali psi. Poruka je izmijenjena od: dlakava72
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 04-23-2007 6:34
[b]SHIH-TZU[/b] [b]Skupina:[/b] IX. FCI skupina - Patuljasti psi i psi za pratnju [b]Zemlja porijekla:[/b] Tibet [b]Namjena:[/b] Kućni ljubimac [b]Veličina:[/b] Visok je oko 25 cm, a težak 5 - 6 kg. [b]Dlaka:[/b] Dlaka je duga, a prihvatljive su sve boje, uključujući boju bijele kave, crnu, i crvenu, često u kombinaciji s bijelom. [b]Njega:[/b] Shih Tzu zahtijeva puno njege. Svakodnevno ga temeljito iščešljavajte, kako se ne bi stvorili čvorovi na dlaci. Obavezno mu trakom za kosu svežite čuperke iznad očiju, kako mu ne bi bile nadražene. Imaju jako osjetljive oči, tako da morate jako paziti da su uvijek čiste. Koristite i posebne kapi za oči. Redovito im čistite uši. Ukoliko nemate dovoljno vremena za održavanje plašta u dobru stanju, odvedite psa svaka dva mjeseca na šišanje, čime ćete ga poštedjeti velikih muka. [b]Narav:[/b] Ovi psi su inteligentni, ljupki, osjećajni, veseli i druželjubivi. Dosta su samostalni i nisu prema svima prijateljski raspoloženi. Shih Tzu rijetko laje. [b]Odgoj:[/b] Ako ovom, pomalo svojeglavom psu pristupite s puno strpljenja i dosljednosti, moći ćete ga dosta dobro odgojiti i istrenirati. [b]Socijalno ponašanje:[/b] Psi ove pasmine u pravilu se dobro slažu s drugim psima i kućnim životinjama, kao i s djecom. Bez obzira u kakvu su društvu, uvijek se ponašaju dostojanstveno. [b]Vježbanje:[/b] Shih Tzu će se zadovoljiti s kratkim šetnjama. [b]Napomena:[/b] Prava ljepota ovog psa izaći će na vidjelo samo ako mu je dlaka besprijekorno njegovana. Izuzetno je teško održati ga u stanju primjerenom za izložbe Poruka je izmijenjena od: dlakava72
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 04-28-2007 20:37
[b]CHOW-CHOW (ČAU-ČAU)[/b] V. FCI skupina - Psi tipa špic i psi primitivnog tipa (pratipa) Zemlja porijekla: Kina Namjena: Dugodlaki čau - čau je morao obavljati također razne "zadatke" : nekada je bio lovački pas, često se mogao naći i na japanskim jelovnicima, danas je kućni pas. Veličina: Visina mužjaka varira između 48 i 56 cm, visina ženke između 46 i 51 cm. Dlaka: Plašt se sastoji od duge i stršeće dlake. Boja je jednobojna: crvena, crna, plava i svijetlo smeđa. Poznati su po plavom jeziku i plavim pigmentima. Zbog guste dlake za vrućina morate biti na oprezu, pogotovo kada je i vlažnost zraka velika. Njega: Čau - čau se mora redovito iščetkavati, pogotovo na mjestima na kojima se lako stvaraju čvorovi. Već odmalena ga naviknite na taj ritual, kako kasnije, kada poraste i ojača, ne biste imali borbu s njim. Narav: Čau - čau je pažljiv, tvrdoglav, miran, plemenit, neovisan, dominantan, oprezan, hrabar, karakteran i nesebičan pas. Odgoj: Čau - čau treba gospodara koji će zračiti mirnoćom i nadmoći kako bi se njegove karakterne osobine mogle idealno razviti. Od ovog psa ne smijete očekivati potpunu poslušnost jer su njegova tvrdoglavost i samovolja urođeni. To međutim ne znači da ga ne možete ništa naučiti - ni u kom slučaju nisu glupi. Više se radi o tome da mora naučiti uvidjeti naredbe. Važno je pri tome biti uvijek dosljedan. Socijalno ponašanje: Većina primjeraka ove pasmine su prema drugim psima dominantni. S djecom se dobro slažu. Ako su pravodobno naviknuti na druge kućne životinje, ni tu neće biti problema. Prema nepoznatima su rezervirani. Vježbanje: Ovoj pasmini nije potrebno puno kretanja, ali svejedno vole biti vani. Po ljeti mu treba mjesto gdje se može povući ako mu postane prevruće. Poruka je izmijenjena od: dlakava72
Gost
Top 10 Contributor
Registriran(a): 17.10.2007.
Poruke : 439.704
Odgovor na Re: Pasmine pasa i mačaka 05-02-2007 9:24

CANE CORSO

UPOTREBA: Pas za cuvanje, zastitu, policiju I traganje

KLASIFIKACIJA FCI: Grupa 2 Pinceri I snauceri, Molosi I svajcarski planinski psi, Sekcija 2.1 Molosi, dugodlaki psi, bez radnog ispita.

KRATAK ISTORIJAT: Korso pas je direktan potomak rimskih molosa. Ranije je gajen u celoj Italiji, a poslednjih godina jos samo u oblasti Apulija I u ogranicenim podrucjima u juznoj Italiji. Ime mu potice od latinske reci “Cohoros” sto znaci “cuvar, branilac kuce I imanja”.

OPSTI IZGLED: Srednje veliki do veliki pas, rustican, snazno gradjen, ali ipak elegantan. Njegove jasne obrisne linije isticu mocne misice. GLAVA: Sira, tipicna molosoidna glava. Gornje linije lobanje I njuske su blago konvergentne. GORNJI DEO GLAVE: LOBANJA: Siroka, u nivou jagodicnih lukova sirina lobanje je jednaka ili je veca od duzine lobanje. Konveksni prednji delovi lobanje su od cela do potiljka naglaseno ravni. Sredisnja ceona brazda je prepoznatljiva. STOP: Izrazen. LICNI DEO: NOSNA PECURKA: Crna I prostrana sa dalekim, dobro otvorenim nozdrvama. Polozena je u liniji nosnog hrbata. NJUSKA: Znacajno kraca od lobanje, u pribliznom odnosu 1:2. Snazna, kvadraticna I gotovo toliko siroka koliko I duga. Njen prednji deo je raan. Postrane povrsine njuske su paralelne. Posmatrano sa strane nosni hrbat je ravan. USNE: Gornje usne umereno opustene I prekrivaju donje vilice I cine donje granicne linije njuske. VILICE (ZUBI): Vilice su siroke, debele, povijene. Blag pregriz. Dozvoljen je klestasti zagriz, ali nije pozeljan. OCI: Srednje velike, ovalne, usmerene ravno napred, blago napred isturene. Ocni kapci dobro nalezu na ocnu jabucicu. Boja duzice je u saglasnostisa bojom dlake sa bojom dlake I tamna je koliko je moguce. Izraz zxivahan I pazljiv. USI: Trouglaste, visece, sirokog korena, usadjene visoko iznad zigomaticnih lukova. Cesto se kupiraju u obliku jednako stranicnog trougla. VRAT: Snazan, misicav, iste duzine kao I glava. TELO: Duzina tela blago prevazi visinu grebena. Snazno gradjeno, ali ne zdepasto. GREBEN: Izrazen, vise polozen od sapi. LEDJA: Ravna snazno misicava I napeta. SLABINE: Kratke I cvrste. SAPI: Duge I siroke blago padajuce. GRUDI: Grudi su dobro razvijene u tri dimenzije I dopiru do laktova. REP: Usadjen prilicno visoko, u korenu veoma debeo. Kupira se u visini cetvrtog prsljena. U kretanju nosen visoko, ali nikada vertikalno ili zavijeno. EKSTREMITETI: PREDNJE NOGE: PLECKE: Duge, kose, snazno misicave. NADLAKTICE: Snazne. PODLAKTICE: Ravne, veoma snazne. SAPLJE I DOSAPLJE: Elasticno. SAPE: Macje. ZADNJE NOGE: BUTINE: Duge, siroke, konveksne sa zadnje strane. POTKOLENICE: Snazne , nisu mesnate. SKOCNI ZGLOBOVI: Umereno uglovani. DOSAPLJA: Debela I zilava. SAPE: Nesto manje kompaktne u odnosu na prednje. KRETANJE: Dug korak. Kas je izrazajan, I ostaje najcenjeniji nacin kretanja. KOZA: Prilicno debela, dobro povezana sa potkozno vezivnim tkivom. DLACNI POKRIVAC: DLAKA: Kratka,sjajna, veoma gusta sa tanjom podlakom. BOJA: Crna, olovno siva, siva kao skriljac, svetlo siva, bledo zuta, jelenje crvena, tamno ridjasta, tigrasta (pruge na razlicito nijansiranoj ridjastoj ili sivkastoj olovnoj boji). Ridjasti I tigrasti psi imaju crnu ili sivu masku koja je ogranicena za njusku I ne treba da se prostire dalje od linije ociju. Dozvoljena je mala bela fleka na grudima, na vrhovima sapa I nosniku. VELICINA I MASA: VISINA GREBENA: Muzijaci 64 – 68 cm, zenke 60- 64 cm, tolerancije +/- 2 cm. MASA: Muzijaci 45 – 50 kg, zenke 40 – 45 kg. GRESKE: Svako odstupanje od napred navedenih tacaka mora se smatrati greskom cija procena stoji u proporciji sa stepenom izlozenosti. TESKE GRESKE: Paralelizam ili izrazena konvengercija gornjih granicnih linija lobanje i njuske. Konvengirajuce postrane povrsine njuske. Nosna pecurka delimicno depigmentisana, Makazasto zubalo, naglasen predgriz, Vertikalno nosen ili zavijen rep, Pri kasu stalno ravanisanje, Iznad ili ispod visine grebena. ISKLJUCUJUCE GRESKE: Agresivnost ili plasljivost, Divergentnost gornjih granicnih linija lobanje i njuske, Totalna depigmentacija nosne pecurke, Nosnik ulegnut ili ovnujski, Podgriz, Delimicna ili kompletna depigmentacija ocnih kapaka. Staklaste oci, razrokost, Bezrepost, krnjutak repa (kupiran ili ne), Dlaka poluduga ili sasvim kratka. Odlakanost sa zastavicama, Boje koje nisu navedene u standardu. Belina namestu koje nije predvidjeno standardom. Psi sa jasnim psihickim poremecajima ili promenama u ponasanju moraju biti diskvalifikovani.

ZNACAJENE PROPORCIJE: Korso pas nesto je duzi u odnosu na visinu u grebenu. Duzina glave dosteze 36% visine grebena.

PONASANJE/ KARAKTER ( NARAV): Cuvar kuce I imanja porodice I stada stoke. U proslosti upotrebljavan je za cuvanje stada goveda, a takodje I za lov na neke divljaci.

Prethodna Sljedeća
Stranica 2 od 4 «   1 3 4   »